U trenutku kada bi većina izabrala šutnju i diplomatsko povlačenje, izbornik hrvatske rukometne reprezentacije Dagur Sigurdsson napravio je potez koji se rijetko viđa u vrhunskom sportu – javno se suprotstavio Europskom rukometnom savezu (EHF-u).
Razlog nije bio osobni interes, već odluke i praksa koje je smatrao štetnima za igrače, struku i integritet natjecanja. Umjesto da se povuče ili prilagodi sustavu, odlučio je otvoreno progovoriti, svjestan da riskira vlastitu poziciju.
Riječ je o situaciji u kojoj je EHF donio odluke vezane uz organizaciju, uvjete ili način vođenja natjecanja, a koje su imale izravan utjecaj na reprezentaciju. Umjesto da ih prihvati bez komentara – kako se često očekuje – izbornik je jasno i argumentirano dao do znanja da se s njima ne slaže.
Svjesno je ušao u sukob s moćnim sustavom, znajući da takav istup može imati posljedice po njegovu poziciju, ali i po odnose unutar europskog rukometa. I upravo u tom trenutku njegova je uloga prestala biti samo sportska – postala je liderska. Tu počinje prava lekcija liderstva.
Lider ne vodi da bi se svidio – nego da bi zaštitio sustav
Jedna od najvećih zabluda o liderstvu jest da je dobar lider onaj koji svima odgovara. U stvarnosti je često suprotno. Izbornik je pokazao da je ponekad nužno reći “ne”, čak i kada to znači ulazak u sukob s moćnijim strukturama.
To je odlika zrelog lidera. Paralela poslovnom svijetu bi bila odbijanje kratkoročno isplativih, ali dugoročno štetnih odluka.
Pročitajte više: Tanja Pureta o liderskom stavu: Vaši rezultati ne govore sami za sebe
Autoritet se ne nameće – on se gradi dosljednošću
Ono što ovu situaciju čini posebno snažnom jest način na koji je Sigurdsson komunicirao svoj stav. Bez dramatiziranja. Bez populizma. Bez traženja podrške publike. Jasno, argumentirano i mirno.
To je tip autoriteta koji ne dolazi iz funkcije, nego iz dosljednosti prema igračima, prema struci i prema vlastitim vrijednostima. I upravo takav autoritet ostaje i kad funkcija jednom završi.
Hrabrost nije buka – hrabrost je odgovornost
Suprotstaviti se velikom sustavu ne znači podizati ton. Znači preuzeti odgovornost za posljedice.
On je pokazao da razumije težinu svoje pozicije – ali i odgovornost prema timu koji vodi. Time je poslao jasnu poruku svima koji su ikada bili na vodećim pozicijama: ako nisi spreman/spremna stati iza svojih odluka kad postane neugodno, nisi lider/liderica – samo upravljaš funkcijom.
Kad znaš da si u pravu, ostani miran
Ova situacija ima snažnu paralelu s poslovnim svijetom, osobito u velikim sustavima gdje hijerarhija često guši promjene. Koliko se puta lideri nađu u situaciji da vide problem prije drugih, znaju da nešto dugoročno ne funkcionira, osjećaju odgovornost prema timu
… ali ipak šute jer “nije trenutak”? Izbornik je pokazao da pravi trenutak rijetko dolazi sam. On se stvara.
Dugoročno, ovakav pristup uvijek pobjeđuje
Bez obzira na ishod, jedno je sigurno: ovakvo liderstvo ostavlja trag. Kod igrača. Kod struke. Kod javnosti. Jer kad se pojavi netko tko zna što radi, stoji iza svojih ljudi, ne povlači se pred pritiscima… tada se pomiču granice – u sportu, biznisu i društvu.
Foto: Screenshot HRT
