Neplaćeni kućanski rad stvara preduvjet za sve ostale oblike rada u društvu, iako ni na koji način nije honoriran, a njega velikom većinom obavljaju žene, neki su od ključnih zaključaka tematske sjednice Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora, koja je održana u utorak uoči međunarodnog dana žena.
Saborske zastupnice, znanstvenice i predstavnici institucija upozorili su na poražavajuće statistike koje pokazuju da, unatoč zakonodavnom napretku u posljednja dva desetljeća, teret brige o kućanstvu i obitelji u privatnoj sferi i dalje nerazmjerno pada na žene.
Stabilnost nejednakosti
Predsjednica Odbora Marija Lugarić istaknula je fenomen „stabilnosti nejednakosti“. Istraživanja u posljednjih tridesetak godina pokazuju da u više od 90 posto kućanstava žene same obavljaju kućanske poslove, a ta se brojka gotovo i ne mijenja. Dodatno, u više od 90 posto slučajeva žene su te koje uzimaju bolovanje zbog bolesnog djeteta, što izravno usporava njihovo napredovanje u karijeri i rezultira nižim prihodima.
„Neplaćeni kućanski rad nije sporedna aktivnost. Taj rad, koji je uglavnom nevidljiv, preduvjet je za sve ostale oblike rada, ne vrednuje se ekonomskim pokazateljima“, naglasila je Lugarić, apelirajući da tretman neplaćenog rada mora postati pitanje javnih politika.
Jaz između deklarativne i stvarne ravnopravnosti najviše je vidljiv u kućanstvu, poručila je Lugarić.
Pročitajte više: Rad koji nije plaćen niti prepoznat: “Žene u karijeri trče utrku s preponama!”
Nevidljivi rad
Inga Tomić Koludrović sa Sveučilišta u Zadru pojasnila je kako se modernizacija ženskih uloga odvijala brže od muških. Rezultat toga je takozvana „druga smjena“ – preuzimanje kućanskih poslova nakon redovnog plaćenog posla, a često i „treća smjena“ kroz dodatne obveze i brigu o djeci. Upozorila je da rješenje leži u boljoj infrastrukturi, poput mreže vrtića s fleksibilnim radnim vremenom i cjelodnevne nastave.
Suzana Kunac, sociologinja i aktivistkinja istaknula je da je neplaćeni kućanski rad temeljni društveni proces koji stvara preduvjet za sve druge oblike rada u društvu, ali se ne evidentira u ekonomskim pokazateljima i ne smatra se doprinosom ekonomskom razvoju.
Mentalni rad
Na još suptilniji aspekt problema ukazala je Petra Kontić, predsjednica udruge B.a.b.e., istaknuvši „mentalni rad“ kao najnevidljiviji dio kućanskih obveza. Riječ je o kognitivnom teretu svakodnevnog planiranja, pamćenja i organizacije obiteljskog života, koji gotovo isključivo preuzimaju žene.
Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Kristijan Kevešević upozorio je na rastuće demografske pritiske koji će dodatno opteretiti žene. Kasnije rađanje, sve starije stanovništvo i manjak vitalnosti djedova i baka za čuvanje unuka mijenjaju strukturu skrbi. Danas na 100 radno sposobnih osoba dolazi 60 ovisnih članova (mlađih od 15 ili starije dobi), što usklađivanje privatnog i poslovnog života čini sve težim.
Foto ilustracija: Nano Banana Pro
