Ležao sam na dekici okružen stoljetnim maslinama, grickao hrskavo pecivo s domaćim pršutom i sirom, udisao miris mora i odmarao oči u zelenilu oko sebe. Supruga je bila sretna. Djeca su bila sretna. Nitko nije prigovarao, nikome ništa nije smetalo, svi su uživali. Ja sam bio sretan.
Nitko od nas to nije očekivao. Iza nas je bio naporan radni i školski tjedan, nismo ni stigli razmišljati o tome kako bi nam moglo biti i lijepo. Znali smo onako, općenito, da nas negdje u budućnosti čeka izlet u Istru, u Kamp Koversada, kada smo dobili poziv da svratimo i kad smo dogovorili datum, ali od tada se nismo uopće stigli veseliti unaprijed. Kako se datum polaska bližio, nikome od nas se više nije ni išlo, činilo nam se samo kao još jedna obveza u nizu, najradije bismo vikend proveli u krevetu.
Spakirali smo se nekako u četvrtak navečer, dogovorili da sina skupimo prije zadnjeg sata kako bismo stigli na planiranu večeru, i pojurili prema Istri u petak odmah nakon posla. Putem nas je prevario i Google Maps i produžio nam put, no na kraju smo nekim čudom stigli u Koversadu na vrijeme za večeru.
Zaboravili smo na brige
Kad smo stigli, bilo nam je već dosta svega. Digli smo se u rano jutro, razbježali po poslovima i školama, okupili u žurbi, odjurili po autoputu, zalutali pa se pronašli, izmučili vožnjom po šumama i gorama, i samo smo htjeli pojesti nešto i leći u krevet.
No, kad smo ušli u kamp, došli do mobilne kućice koja nas je čekala, dogodilo se nešto magično. Istog smo trena zaboravili sve što je bilo iza nas. Supruga i kćer bile su oduševljene kućicom. Dvije sobe, potpuno opremljena kuhinja, dvije kupaonice, mala blagovaonica, i ono najljepše – prostrana veranda s garniturom za sjedenje, ležaljkama i stolom za objedovanje.
Oko nas je bila prekrasna priroda, sunce se polako spuštalo prema horizontu, i opušteno smo krenuli u šetnju prema Feral Trattoria restoranu gdje nas je čekao stol. S pogledom na more, ispostavit će se.
Pročitajte više: Maistrini kampovi ponovno među najboljima u Hrvatskoj prema izboru gostiju ACSI Awards 2026
Sir, pršut, chutney…
Kakav posao, kakva škola – stigli su sir i pršut, donio nam ih je najljubazniji konobar kojeg smo ikada upoznali. Domaća focaccia, chutney od smokvi i jabuka… sve je bilo tako ukusno da smo se skoro najeli i prije nego je stiglo glavno jelo. Ali kad je stiglo, nismo ga mogli ne pojesti cijelog, možda smo malo i pretjerali, priznajemo.
Pečeni oslić, panirane kozice, ćevapi i bolognaise (djeca su išla na sigurne opcije), sve je bilo vrhunski, još ih se i sad prisjećamo, a supruga me tjera da idući put kad radim ribu da probam ponoviti recept iz Koversade. Mjesta za desert nam nije ostalo, popadali smo u krevete i zaspali kao bebe – kreveti su bili toliko udobni, mada je možda pomoglo i što smo bili iscrpljeni.
Kampovi pružaju poseban ugođaj. Ako niste probali, iskustvo je dosta drugačije od hotelskih ili apartmanskih smještaja. Mi uglavnom ljetujemo u obiteljskoj kući na južnom Jadranu, bili smo i u dosta hotela, i ovo nam je prvi kamp gdje smo bili kao obitelj, i prvi dodir s mobilnim kućicama.
Posebna atmosfera
Kao dijete sam par puta ljetovao u kampovima – u šatoru i u kamp-kućici – i bilo mi je lijepo rustikalno iskustvo ljetovanja usred prirode, no moja supruga odbija svaki smještaj koji nema ugrađen sanitarni čvor, što vjerujem da odbija i mnoge druge od kampova. Mobilne kućice zapravo su savršeni kompromis – ugođaj kampa, ljetovanja usred prirode, uz jednu društvenu atmosferu koja je posebna u kampovima, nalik povezanosti koju osjećaju planinari kad se susreću na gorskim stazama – dok je smještaj s druge strane gotovo identičan apartmanskom, sa svime što čovjek očekuje od moderne civilizacije.
Sljedeći dan u kampu su nam bili planirane aktivnosti – sadnja mladice ujutro i piknik predvečer – i nismo bili sretni zbog toga. Htjeli smo se opustiti i odmoriti, sami si složiti svoj raspored, nije nam baš bilo do toga da nam netko organizira sadržaj i kvari idilu. Bili smo u krivu.
Predosjetio sam da bi nam sadnja mladice mogla biti draga jednom kad je posadimo, ali ni meni se nije kopala tvrda i ljepljiva zemlja po najjačem suncu. “Crvenica je druga najplodnija vrsta tla u Republici Hrvatskoj”, obavijestio nas je sin. Mislili smo pustiti djecu da se zabavljaju sama s lopaticama i iskopaju rupu za mladicu, no ubrzo smo svi četvero bili do laktova u crvenici. Rupa je skoro bila gotova a mi smo bili znojni do kože, priskočio je i ljubazni djelatnik kampa s pravom bauštelskom lopatom, i sadnica masline ubrzo je ponosno stršala iz tla.
Vrijeme za kupanje
Nagradili smo se kupanjem na dječjoj plaži, ograđenoj zidom od otvorenog mora gdje djeca mogu bez prevelike brige roditelja uživati u pješčanom ulazu i dnu. More je bilo hladno krajem svibnja, ali ne dovoljno hladno da nas spriječi da se osvježimo i opustimo. Ranije ove godine bili smo na Krku ali nismo se usudili smočiti iznad koljena, sada je bilo taman da otvorimo sezonu. Usred ljeta, na južnom Jadranu, kada će temperature mora dolaziti i do 28 stupnjeva, nedostajat će nam ova svježina.
Ručali smo u Kapula Burger Baru iznad plaže, uživali u sjajnim burgerima i hot-dogovima, osvježili se Aperolom i uživali u opuštajućim retro obradama modernih hitova – netko je pustio Postmodern Jukebox Scotta Bradleeja da svira po cijeli dan, hvala mu na glazbenom ukusu.
Nakon popodnevnog odmora u mobilnoj kućici – ugodna je po danu, kao i po noći, a cijeli bi se dan komotno mogao provesti na mekoj garnituri za šestero na verandi – došlo je vrijeme i za piknik.
Piknik iz snova
Bio je to trenutak koji je kćer najviše iščekivala, no nitko od nas nije očekivao da će nas djelatnik kampa pokupiti u otvorenom električnom busiću i odvesti nas u maslinik. Uzbuđenje je za klince već počelo, a pravi nas je šok dočekao kada smo stigli u maslinik.
Dekice, jastučići, fenjeri, stolić, kanta s ledom, vinom i vodom, te piknik-košara kao iz filmova. Podijelili smo tanjure i vilice, natočili vino i vodu, i krenuli otvarati kutijice delikatesa spakirane u košaru. Domaći sirevi, pršut, panceta, domaće kobase, voće, svježa hrskava peciva, bademi i suhe smokve… nema čega nije bilo, i nema što nije bilo fino.
Bili smo 200 kilometara daleko od kuće, tri sata vožnje, ali bili smo svjetlosnu godinu daleko od obaveza, poslova, članaka, izvještaja, projekata, ispita, ocjena i domaćih zadaća. Bili smo u malom balončiću idile, zaštićeni od vremena i briga, u trenutku koji se doimao kao da nikad neće prestati.
Ponudili su nam i glazbu, ali zvukovi mora i maslinika bili su sva glazba koja nam je trebala. Okruženi s više od 1300 maslina (i jednom novom koju smo dodali tog jutra), bili smo bez briga i bili smo sretni.
Odmor u dva dana
Kako se spuštao mrak, polako smo se pokrenuli, odlučili smo prošetati kroz šume Koversade, obići obale kampa i protegnuti noge nakon par sati izležavanja na proplanku. Više nismo bili umorni, bili smo potpuno opušteni i napunjenih baterija, nakon samo jednog dana u kampu. Svejedno smo zaspali kao bebe – dakle možda je ipak do ugodnih kreveta.
Može li se obitelj s dvoje djece odmoriti uz samo dva noćenja u kampu? Ne mogu govoriti za sve, ali mi smo definitivno uspjeli. Idućeg smo dana još jednom pokušali kupanje, no more se malo ohladilo i samo su djeca skupila hrabrost smočiti se. Popili smo kavu u Kapuli, spakirali se i svratili na ručak u Feral za oproštaj od Koversade.
Poučeni prethodnim iskustvom preskočili smo predjelo i bacili se na glavno jelo, tako da nam ostane mjesta i za deserte, koji su nas redom oduševili. Pozdravili smo se s konobarima i kampom, oprostili od ljubaznih djelatnika koji su nas dočekali i došli ispratiti, i krenuli natrag prema Zagrebu, ovaj put ignorirajući Google i samo prateći znakove. Stigli smo za manje od tri sata.
Kamp nudi potpuno drugačiji ugođaj od ostalih vrsta smještaja, a za luksuz koji pruža, znatno je povoljnija od bezličnih konfekcijskih hotela kakvih je sve više na našim obalama. Sjajna je opcija za ljetovanje ako nemate svoj smještaj, a kao opcija za dugi vikend, za proljetne praznike ili osvježenje u kasnoj sezoni meni se čini kao idealna čak i kad imate alternativu.
Siguran sam da će nas Koversada još vidjeti u budućnosti. Morat ćemo provjeriti kako napreduje naša maslina.
Sadržaj nastao u suradnji s Maistrom.
Foto: Ivan Fischer
