Ovršiti nekog u Hrvatskoj je veći problem nego činjenica da vam duguju novac. O ovome se baš i ne priča, ali vrijeme je da netko nešto kaže.
Jeste li se ikada koristili sustavom e-ovrhe? Jeste li imalo informatički pismena osoba? Ako je odgovor na oba pitanja potvrdan, znači da ste izgubili dio živaca, nekoliko sati ili dana života, vremena i novaca.
“Odlično u teoriji, ali nešto šteka u praksi.”
Imam 37 godina i visoko sam obrazovana osoba bez poteškoća koje bi utjecale na korištenje internetom, aplikacijama, pa i naprednijim informatičkim sustavima. Vodim vlastito poduzeće i smatram da je za to potreban dobar komplet raznih vještina bez kojih ne bih mogla već devet godina puniti državni proračun. Onaj isti proračun iz kojeg se plaćaju večere, zapošljava rodbina, kupuju stanovi i – izrađuju web sučelja za digitalni napredak lijepe naše, kako ne bismo kaskali za ostalima i kako bismo smanjili papirologiju, čekanja i šalterisanja. Nešto kao Jugoslavija – odlično u teoriji, ali nešto šteka ili će debelo zaštekati u praksi. Sam izgled sučelja dokaz je da se nismo pomakli od takvog mindseta.
Najprije je sramotna sama činjenica da vi nekog u dvadeset i prvom stoljeću ovršavate jer se oglušuju, dok su uredno pobrstili vašu uslugu koja je bila, kao i sve ostalo – hitna. Najradije bih napisala i o kojim je dužnicima riječ, postavila ih na stup srama, ali bit ću pristojnija.
E-ovrhe. Za upotrebu sustava morate biti informatički pismeni i pravno-terminološki potkovani. Kao sudski tumač nemam poteškoće ni s osnovama pravne terminologije. Postoje priručnici za upotrebu, korak po korak, za razne situacije i potrebe, postoji korisnička podrška putem maila – ali ništa to nije od koristi kad je sučelje rađeno od strane tvrtke, pojedinca ili obrta koji je vrlo vjerojatno dobio natječaj za izradu na temelju kumske preporuke, poznanstva, ili najčešće – najniže ponude. Jer tako to funkcionira u Hrvata, bez da se razmisli o tome je li najniža ponuda ujedno i – najkvalitetnija.
Pročitajte više: Ovrhe i blokade – Donosimo detaljan vodič za postupanje u ovim situacijama
Kad ništa ne radi…
I onda sustav koji je u teoriji dobro osmišljen tako da objedini sve građanima potrebne usluge postane noćna mora i horor koji oduzme više vremena, novaca i života nego da ste išli po šalterima, vukli nekog za rukav da vam prepusti mjesto ili uvaljivali manču da vam se predmet pogura na bržu obradu.
Zamišljam starije osobe i malo, samo malo informatički nepismenije osobe od sebe koje se koriste sučeljem. Dakle, one se ne mogu same koristiti time i to je naprosto nemoguća misija. Prvo, sučelje toliko ne funkcionira da se samo prebacuje s pravne na fizičku osobu i teško je obraditi bilo kakav zahtjev. Sustav e-komunikacije trebao bi biti jedini način dopisivanja između vas i nadležnog suda/javnog bilježnika, ali taj sustav unutar sustava na toliko je razina katastrofalan u korisničkom iskustvu da ga je gotovo nemoguće koristiti. Čak i nakon upita ureda javnih bilježnika dobivam odgovore poput Ne znamo vam mi to, Ne vidimo vas uopće u sustavu, dok mene sustav prikazuje aktivnom. Molimo da se javite korisničkoj podršci da to pokrpaju.
Dakle, sam tehnički dio, onaj developerski, razvojni – ne funkcionira kako treba. I tu izgubite odmah na početku već hrpu živaca i vremena, a tek ste zagrebli površinu. U mom slučaju je koštalo i novaca, jer ako pošaljete prijedlog za ovrhu pogrešno i želite ga npr. izbrisati, ne možete – morate se pripremiti na novu šumu – kontaktiranje putem nepreglednog sustava e-komunikacije. Digitalno potpisivanje, vjerodajnice, certifikati, tokeni, autentifikacije, i to sve odjednom – pitate se u kojoj ste dimenziji i što ste ustvari na prvom mjestu uopće htjeli. Ono, prije nego ste krvlju potpisali, pa pečatirali, pa certificirali, a prije toga kupili certifikat, stvorili dopis u PDF-u, potpisali onim drugim cerfitikatom, hakirali Pentagon itd.
Pročitajte više: Što kad vam klijent ne plati? Odvjetnica savjetuje ova 3 financijska instrumenta osiguranja plaćanja
Kome se možemo žaliti? Tko će slušati?
Drugo, čak i kada slijedite šumu uputa, dođete do zida jer nešto nije onako kako je u priručniku.
Treće je samo korisničko iskustvo i dizajn koji je toliko neintuitivan da vjerujem kako developeri i dizajneri UX sustava uče na njemu kao primjeru KAKO NE RADITI. Toliko vizualno loše rješenje nismo vidjeli od devedesetih, a i HTML pun Comic Sansa bio bi vizualno podnošljiviji od bilo koje vladine uslužne web stranice namijenjene građanstvu.
Nezaobilazno je zaključiti da hrvatski, vladini sustavi digitalnih usluga nisu nimalo drugačiji od fizičkog haranja po institucijama, šalterima i hodnicima, štoviše, čine više nereda nego bi se to napravilo staromodnim načinom.
Sustav e-ovrhe ne ide u prilog ni sudovima, ni javnim bilježnicima, ni poduzetnicima u Hrvatskoj. Nakon upotrebe ovog sustava osjećate se moždano iscrpljeno i vraćate se u percepciju realnosti oko sebe kao da se budite iz noćne more, znojni i zbunjeni. Potrebno vam je izaći na zrak, popiti čašu alkohola ili samo trčati koliko vas noge nose. Osjećate se psihički zlostavljano.
Kome se žaliti na ovaj otužni odraz rezultata javnih natječaja, napola provedenih projekata i hrvatske stvarnosti?
Autorica: Ivana Bojčić, vlasnica tvrtke BoLingo
Foto: Ivana Bojčić, privatna arhiva
