Feminizam nije savršen niti bi trebao biti. Zašto očekujemo nemoguće?

Iako sve prihvaćeniji i sve više mainstream (ili možda baš zato), feminizam i dalje nailazi na žestoke kritike. Tradicionalne struje žene vide kao majku i kućanicu, a mnogi se koriste krinkom aktivizma za muška prava ili egalitarizma kako bi tražili dlaku u jajetu svakoj iole feminističkoj rečenici ili zakonskoj odluci optužujući ih za – seksizam. Projekcija na stranu, feminizam kao pokret suočava se s onime što mori mnoge žene, a to je očekivanje savršenstva. S mikro na makro razinu, feminizam danas mora biti izvrsna majka, kućanica, obrazovana radnica s visokom plaćom, seksualno otvorena i, naravno, lijepa. Jer feministkinja je žena koja može – baš sve.

Za sve je kriva feministkinja

Naiđete li na bilo kakvu raspravu o ženskim pravima, neminovno je da ćete naići i na more komentara muškaraca koji prozivaju feministkinje (ili, kako vole reći, ‘veministkinje’) zbog situacije koja se dogodila.

Žena jedva izvukla živu glavu nakon što ju je muškarac pretukao?

„Ajmo, babe! Ako hoćete bit ravnopravne, primite udarac!“

Ženi uskraćeno pravo na pobačaj?

„Brkate feministkinje bi samo djecu ubijale. Lako širit noge.“

Žena je silovana?

„To vam je vaš feminizam donio, branite se same.“

I kad je Španjolska uvela promjenu u zakon prema kojem ‘samo da znači da,’ našlo se muškaraca koji u tome vide problem. Smatraju da, prema novom zakonu, za muškarce slijedi lavina lažni optužbi za silovanje jer neće moći dokazati da je žena izgovorila ‘da.’ Nema veze što ga je, u događaju koji je potaknuo ovu promjenu, bilo nemoguće dokazati – snimkom.

Nije teško uočiti golemu količinu mizoginije u svim takvim primjedbama, a i teško se ne zapitati o dobrobiti žena koje se nađu u životu tih muškaraca. Često se pozivaju i na biološke razlike muškaraca i žena kako bi opravdali svoju mizoginiju i ‘dokazali’ kako feminizam nema svrhe. Obavezno nam se to priopćava tonom pobjede jer, naravno, nemoguće je da smo svjesne bioloških razlika iako nas se na jednu vrlo eksplicitno podsjeća jednom na mjesec, a o drugima da ne govorimo.


Pročitajte više: Zašto je, pokraj mizoginog Tatea, najveći problem ‘dosadan’ život Grete Thunberg?


Dovoljna je jedna mana…

Uz opću javnost, postoji i informirana javnost koja detaljno istražuje povijest feminizma. Ti će ljudi nalaziti važna feministička imena i tražiti bilo kakvu mrlju u njihovom karakteru i karijeri kako bi diskreditirali feminizam kao pokret.

Emmeline Pankhurst jedna je od popularnijih u takvim raspravama. Jedna od najpoznatijih borkinja za žensko pravo glasa u Britaniji početkom 20. stoljeća, no njezin rad pada u vodu jer je negativno govorila o muškarcima koji su odbijali sudjelovati u ratu.

Nije ovo samo feministički problem. Aktivisti se sa svih strana suočavaju s traženjem dlake u jajetu kako bi se njihov rad diskreditirao, a problemi o kojima govore pomeli pod tepih.

Majka Tereza poznata je po svojem humanitarnom radu, naročito u bolnicama, hospicijima i ratom pogođenim područjima. No, bila je protivnica pobačaja, a sav donirani novac nije koristila u dobrotvorne svrhe.

Želim odmah biti jasna – ne mislim da su muškarci koji ne žele ratovati kukavice, zastupam pravo izbora na pobačaj i protivim se krađi doniranog novca. Ne odobravam i ne umanjujem problematiku izjava i radnji ovih žena. Ni loših, ali ni dobrih.

Razumijem da je ovo kontroverzno reći, ali loše stvari koje su ove dvije žene (ali i mnogi drugi) napravile, ne brišu i ne osporavaju značaj dobrih stvari koje su napravile. Istovremeno, to dobro ne opravdava ono loše.

I tu se javlja pitanje fokusa – osoba ili djela? A to je pitanje bez odgovora.


Pročitajte više: Sakaćenje ženskih genitalija pod opravdanjem da djevojčice tako ostaju čedne? 30 zemalja svijeta prakticira ovaj ‘obred’


Nesavršeni ljudi – nesavršeni pokreti

Naravno, koliko se trude diskreditirati davno preminule feministkinje, isto rade i s danas aktivnima.

Domaća influencerica Pamela Perkić otvoreno govori o feminizmu, no javnost joj zamjera višak kilograma, a i doživljavaju je umišljenom. Svi smo vidjeli njezin viralni Instagram post u kojem ismijava Tonija Turčinova. Jesu li njezini kilogrami i navodno visoko mišljenje o sebi veći problem nego njegovo trošenje javnog novca u bordelima? I kakve veze išta od toga ima s feminizmom?

Ni sama toga nisam bila pošteđena. Najčešće me se podsjeća na nešto što sam jednom rekla, u pravilu prije 10-15 godina što je i više nego dovoljno vremena da naučim nešto novo. Često su to i stvari izvučene iz konteksta koje uopće niti nisam rekla. Sve kako bi se diskreditiralo ono što sam, u ime feminizma i za žene, rekla ili napravila.

Ne znam svako feminističko ime, ne znam detalje života svake feminiskinje za koju znam, nemam mišljenje o svakom (feminističkom ili srodnom) problemu. Jer ne mogu. Kad bih rekla da sve to znam i da o svemu imam jako dobro promišljen stav, lagala bih. I laže svatko tko vam to govori.

Feministkinje nisu savršene jer su ljudi. Feminizam nije savršen jer pokret čine ljudi. I to je to. Pokret se sam po sebi značajno mijenjao kroz vrijeme, što ga ne čini manje validnim danas. Sjetimo se da je feminizam nekoć bio klasno i rasno podijeljen. Danas je inkluzivan. Žene svih slojeva i rasa reći će kako su feministkinje jer je ovaj pokret danas i za njih.

Biti feministkinjom ne znači ni da se sve unutar pokreta slažemo u baš svemu. Ima mnogo neslaganja vezano uz prostituciju, segregaciju javnih WC-a, nošenje hijaba… I neka ima. Rasprava je uvijek potrebna, a ne živimo svi isti život.


Pročitajte više: Ne, ne kleče oni za žene, nego za sebe. A evo i zašto su opasni


Agresivno u prošlost

Čitajući i slušajući ovakve kritike, primijetila sam kako je ton primjedbi često vrlo agresivan, napadački, vjerojatno kako bi se odvratilo sugovornicu od replike. Jer tko se želi svađati ili, još gore, smesti? Pretpostavimo da se osoba s druge strane ne povuče, već nastavi raspravu. Argument o nesavršenoj (imenovanoj i dobro istraženoj) feministkinji se polako gubi, a rasprava širi svoje krakove u druge sfere rodne (ne)ravnopravnosti koje s inicijalnom temom niti nemaju veze.

Među čestima je pitanje ginekologije.

„Ako je žensko zdravstvo tako loše, zašto onda imate ginekologe? Oni brinu samo o vama, mi to nemamo, sve vam je na dlanu i još se žalite!“

Ženama nije potrebno objašnjavati zašto je ginekologija kao posebna grana medicine potrebna i tko čini većinu pacijenata u čekaonici. No, bitno je da je razgovor još jednom skrenuo u domenu dobre stare biologije. Jer drugog argumenta nema.

Dok tražite dlaku u jajetu, drugi se trude informirati, podučiti i pomoći. Dok vrijeđate, drugi se trude otvarati udruge i skloništa. Dok omalovažavate, drugi se trude novim generacijama ostaviti bolji svijet. Feministkinje nisu krive za tuđe propuste, a o propustima žena s početka 20. stoljeća ponekad ne znaju puno jer se bave onime što je važno danas. Jer ako vam vaša prava vise nad glavom, nemate ništa od toga što znate mane i propuste Emmeline Pankhurst.

Foto: Canva

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

orka grupa

Povezali se Fisherija, the meat, Wine&Friends i Mesoprerada

Dobro poznata društva Bosnić, Fisherija, Slavonica i LU-MA Ekskluziv povezali su se u ORKA Grupu kako bi zajednički osnažili tržišnu poziciju...
- Advertisment -