Gordana Frgačić uz korporativnu gradi ništa manje zavidnu spisateljsku karijeru

Raditi ono što volite i još k tome imati hobi koji vas u potpunosti ispunjava, idealna je kombinacija. Još kad uspijete iz vlastitog posla izvući inspiraciju za hobi, zadovoljstvo je potpuno. Upravo to je pošlo za rukom Gordani Frgačić, jednoj od vodećih hrvatskih stručnjakinja na području upravljanja ljudskim resursima i uspješnoj autorici sada već – treće knjige.

Gordana Frgačić korporativnu karijeru počela od mjesta tajnice, danas je top managerica

Po završetku studija njemačkog i poljskog jezika, Gordana je znala jedino da ne želi raditi u školi. No, prve dane radnog staža upisuje upravo u – školi. Priznaje da se na kraju to vrijeme provedeno u školi pretvorilo u jedno sjajno iskustvo.

“Voljela sam taj posao, djeca su voljela mene. I danas me se sjećaju djeca iz škole, a jedno od najvećih nagrada za taj period jest priznanje bivše učenice koja je zbog mene toliko zavoljela njemački jezik da ga je odlučila studirati. Vjerojatno bih ostala raditi kao učiteljica, ali sam rano uvidjela da se od tog posla teško može živjeti i ispuniti sve vlastite ambicije”, pripovijeda Gordana Frgačić na početku našeg razgovora.

Okrenula se oglasima za posao i tek tada počela razmišljati što zapravo želi raditi. Okrenula sam se biznisu i ciljano tražila posao u nekoj većoj korporaciji. Novi izazov pronašla je u jednoj osiguravajućoj tvrtki. Radilo se o radnom mjestu tajnice, što u početku nije bila pozicija koja bi ispunila njezine ambicije, ali je Gordana procijenila da se upravo s tog mjesta može vinuti prema vrhu. Zahvaljujući radu u osiguranju brzo je pohvatala sve tajne zanata. Ubrzo je postala voditeljica ureda, a nakon toga i direktorica ljudskih resursa.

“Nisu bili samo ljudski resursi u pitanju. Bila sam zadužena i za nabavu, opće poslove, ured uprave, a jedno vrijeme sam bila i članica uprave u tvrtki kćeri. U maloj tvrtki svi rade sve, a ako netko krene sa stavom “to nije moj posao” taj neće daleko dogurati. Ja sam prihvatila sve izazove, što mi je bila idealna prilika da mnogo toga naučim o stvarima s kojima se do tog trenutka nisam imala prilike susresti. Kad je tvrtka počela rasti, pitali su me gdje želim raditi, a to je bilo upravo zbog toga jer sam do tog trenutka bila uključena u sve, sve sam pratila i znala raditi. Odabrala sam ljudske resurse.”

Količina posla i obaveza samo su rasle. Gordana se odjednom našla u situaciji da je morala naučiti reći – ne. Nekako u vrijeme kad je odlazila na porodiljni s trećom trudnoćom, poručila je šefovima da po povratku s porodiljnog moraju porazgovarati o njezinim zaduženjima. I doista, kad se vratila pao je dogovor da preuzme poslove u ljudskim resursima, ali je pristala i nastaviti obavljati poslove vezane uz ured uprave.

Povratak na radno mjesto donio je suočavanje s novom reorganizacijom tvrtke. Budući da joj se nije svidjelo u kojem smjeru ide reorganizacije, odlučila je potražiti novi poslovni izazov. Na preporuku su je kontaktirali iz međunarodnog trgovačkog lanca koji je upravo u to vrijeme tražio osobu za ljudske resurse.

Njemački kao konkurentska prednost

“Kako sam ja pokrivala mnoga područja, a ne samo ljudske resurse, a to je tvrtka u kojoj se ispod ljudskih resursa nalaze ostali odjeli, od školovanja i razvoja, preko selekcije i zapošljavanja, do radnog prava i obračuna plaća, bila sam im idealni kandidat, a uz sve to još i savršeno baratam njemačkim jezikom. Tu sam najbolje osjetila što znači imati konkurentsku prednost na tržištu rada. Do toga sam došla teški radom i angažmanom na prethodnom radnom mjestu”, priča Gordana koja sada već broji sedmu godinu u istoj tvrtci, gdje je ubrzo nakon dolaska i unaprijeđena.

Povratak s porodiljnog dopusta donio je još jednu veliku novost u Gordaninom životu. U to je vrijeme počela intenzivno razmišljati o pisanju prve knjige. Kada je do tada već skupila brojne kontakte i poznanstva sa ženama iz drugih tvrtki koje su radile slične poslove, iskustva koja je stekla željela je podijeliti sa širom javnosti.

gordana_frgacic_1

Pisanje kao hobi i strast

Primijetivši da žene svoje nezadovoljstvo rijetko javno izražavaju, tamo gdje bi probleme trebalo riješiti, već samo u međusobnoj komunikaciji, željela je pokušati svojim iskustvom tome stati na kraj. Tako je nastala prva knjiga “Zašto smo manje plaćene?”.

“U jednom trenutku željela sam sva iskustva koja sam doživjela, čula, vidjela ili proučavala, staviti na papir. Vidjela sam koliko žene ne vjeruju u svoje sposobnosti te se zbog toga drže po strani, a da zapravo zaslužuju mnogo više. Nadala sam se da ako sve stavim na papir, da na temelju svojih osobnih iskustava nekome mogu pomoći.”

Knjiga je svijetlo dana ugledala 2012. godine. Nije promovirana onoliko koliko je trebala biti, kaže Gordana, što joj je posebno žao ne zbog eventualne zarade već zbog mogućnosti da stigne do što većeg broja žena. No, da je i bez toga napravila veliki posao, svjedoče brojne čitateljice koje su joj se počele javljati.

“Žena se treba izboriti za svoju karijeru, radno mjesto i plaću. Sigurno da će uvijek u okolini biti pojedinaca kojima će smetati činjenica da se netko želi izboriti za sebe. Ali žene te stvari rade za sebe, pa se niti ne trebaju obazirati na riječi i komentare koji će dolaziti sa strane. Shvatila sam da sam s naslovom odbila dio čitateljica, koje su odmah iz naslova često donosile pogrešan zaključke o tome o čemu se u knjizi radi. Jedna čitateljica mi je rekla da je to knjiga koju treba poklanjati svim ženama i mladim djevojkama prije nego što počnu raditi. A to je ono što sam i htjela postići tom knjigom.”

Rad u ljudskim resursima Gordani daje priliku da iz prve ruke vidi određene probleme s kojima se žene susreću na tržištu rada. Uostalom, mnogo toga je i sama osjetila na svojim leđima.

“Znam što sam sve osobno prolazila da bih se za nešto izborila. To je složen proces, ljudski resursi su kompleksni. Da bi osoba krenula u bilo kakve promjene, prvo mora sama sebi priznati da i ona sama može imati predrasude. Ako ne osvijestiš svoje predrasude ne možeš se maknuti s mrtve točke.”

Nakon uspjeha prve knjige, stigla je i druga “Kako dobiti posao?”.

“Morala sam napisati tu knjigu jer nisam više mogla odgovarati na silne upite. Ljudi misle da im u deset minuta možeš odgovoriti na to pitanje, kako napisati životopis ili kako se ponašati na razgovoru za posao. Znala sam biti satima na telefonu ili preko mailova objašnjavati odgovore. Napisala sam knjigu, ali i dalje me ljudi zovu”, kroz smijeh prepričava Gordana.

Ljubav prema pisanju Gordana gaji od malih nogu. Iako je u jednom trenutku svojeg života bila uvjerena kako će joj pisanje biti zanimacija jednog dana kada bude u mirovini, sudjelovanje na jednom seminaru tu je ideju ubrzalo. Na seminaru se, naime, govorilo upravo o tome kako se treba motivirati da se s dobrom idejom odmah krene, a ne da se čeka. Gordana je poslušala savjet te u manje od tri mjeseca imala je gotov svoj prvi pisani materijal.

“Riječ je o hobiju koji me istinski ispunjava, nešto što volim raditi, pa zašto onda čekati do mirovine. Uvijek kad imam dobru ideju sjednem i pišem. To me opušta i nemam problema s idejama, ali imam s nedostatkom slobodnog vremena. Da imam osam sati slobodnog vremena za pisanje, do kraja sljedeće godine vjerojatno bih završila tri knjige”, kaže Gordana koja je ipak dovoljno vremena pronašla uz sve poslovne obveze, ali i one kod kuće najviše vezane uz brigu i odgoj troje djece.

Nakon priručnika vrijeme je za romane

Prije mjesec dana, Gordana se predstavila i s trećom knjigom, prvim romanom, “Sezonka”. Knjiga prati život žene koja je živjela jednim prilično običnim životom, kada joj se dogodila tragedija te se odjednom našla u nevjerojatnoj situaciji. Po prvi puta glavna junakinja uključuje se u tržište rada jer nije nikada do tada radila te shvaća da ne poznaje dovoljno ni sebe niti ljude oko sebe. Nađe se u situaciji koja je za nju toliko šokantna te će je koštati skoro zdravlja.

“Počela sam zapravo pisati jednu drugu knjigu, ali meni kada dođe nova ideja koja nadjača postojeću, tada postojeća ide na čekanje, a posvećujemo se novoj. Potaknuo me jedan motiv koji sam čula, priča koja se dogodila jednoj ženi. Ta mi je priča poslužila kao motiv za knjigu, koju sam odlučila ispričati na svoj način”, kaže Gordana koja se prvi puta odlučila na samostalno izdavanje.

Gordana_Frgacic

Kaže da je dobro imati planove, ali im se nikako ne smije dopustiti da nas ograničavaju ili sputavaju.

“Ne znate što nam život donosi. Ja znam da i dalje želim pisati. Trenutno mi odgovara situacija takva kakva je. Možda u budućnosti budem poduzetnica. Sada nije takav trenutak, ne osjećam da bih trebala krenuti u tom smjeru. Moj posao me ne sprečava da izdajem knjige. Osoba sam koja se u kratko vrijeme može prilagoditi novim situacijama. Dok radim ono što volim, dok me to ispunjava, ja sam zadovoljna. Dok ne osjetim da moram nešto promijeniti, uživam u ovom što imam sada. Treba izbjeći situaciju da ako imate čvrsti plan koji se iz nekog razloga ne realizira, da vas paralizira i frustrira do te mjere da ne znate kako i što dalje. Preporučam da uvijek imate otvorene više opcija.”

No, jedan Gordanin plan ipak smo uspjeli saznati. Naime, najkasnije na proljeće sljedeće godine, izlazi i njezina četvrta knjiga. Ovoga puta uspješna poslovna žena i spisateljica predstavit će nam se knjigom poezije.

Foto: privatna arhiva

POVEZANI ČLANCI:

PROČITAJTE JOŠ:

1 KOMENTAR

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

mikromenadžiranje

Svjetska HR stručnjakinja: Ako ne vjerujete svojim zaposlenicima dok fleksibilno rade,...

Povjerenje je temelj svake uspješne veze, bilo profesionalne ili osobne, a kad je izbubljeno, izuzetno je teško popraviti ga. HR stručnjakinja...