Nutricionistica Vedrana Fontana Mikulić o Intuitivnom hranjenju: Bit ćemo zdraviji ako svome tijelu pružimo ono što želi!

Svi znamo da hrana ima nutritivnu i energijsku vrijednost, ali o njezinoj emocionalnoj vrijednosti ne znamo gotovo ništa. Zamislite svijet u kojemu možemo jesti što god hoćemo, kada hoćemo i koliko hoćemo, a da to bude dobro za naše tijelo. Zamislite svijet u kojemu, ako nam se svaku večer jede fast food, to doista trebamo i učiniti. Zvuči nevjerojatno, ali takav način prehrane zove se intuitivno hranjenje i brojna su istraživanja dokazala da tako dugoročno radimo veliku korist našem tijelu, a posebice psihi.

Ako počastimo svoje tijelo hranom, bit ćemo zdraviji!  

Ovu temu je u svoju profesiju pretvorila Vedrana Fontana Mikulić, nutricionistica i prva hrvatska certificirana savjetovateljica Intuitivnog hranjenja.


Pročitajte više: Temelj samopoštovanja je samosuosjećanje – samo koja je razlika?


Vedrana Fontana Mikulić je magistra nutricionizma koja je spontano odlučila zaplivati poduzetničkim vodama. Prije poduzetništva radila je u zdravstvenim ustanovama Opća bolnica Pula, Istarski domovi zdravlja i Nastavni zavod za javno zdravstvo tijekom kojih je grupno i individualno savjetovala preko 300 osoba te izrađivala brojne edukativne materijale i sudjelovala u raznim projektima. Trenutno je i predavačica te nositeljica predmeta na Studiju Sestrinstva u Puli.

“Mogu reći da su me životne okolnosti natjerale da promislim dva puta što želim, a što mislim da želim”

Moja odluka da krenem u poduzetništvo došla je spontano, zapravo intuitivno. Vrlo vjerojatno to svi kažu, ali da mi je netko prije nekoliko godina rekao da ću biti poduzetnica, ne bih vjerovala. Iako bi mi vrlo vjerojatno pobjegao blagi osmijeh. Mislim da je ta neka skrivena želja postojala oduvijek u meni, a kroz poslove koje sam prethodno radila sam dobila potvrdu da radim dobro i kvalitetno. Mogu reći da su me životne okolnosti natjerale da promislim dva put što želim, a što mislim da želim“ – počinje svoju priču Vedrana.

Kada je postala majka dobro je promislila kakav posao želi, a samim time i kakav život želi. Shvatila je da ne želi biti osoba koja čeka vikende, godišnje odmore i mirovinu, nego želi uživati u svakom radnom danu. Želi da ju njezin posao nadahnjuje.

„Malo je reći da me uloga mame izbacila iz cipela i dala mi jedan opaki osjećaj kako mogu sve što želim i kako trebam slušati sebe. Tako sam slušajući sebe odlučila reći „Ne“ poslu na neodređeno i dati sebi priliku da radim nešto svoje“ – kaže Vedrana i nastavlja o najvećim problemima u svojoj karijeri.

Nikad mi nije bilo jasno zašto ako obavim posao brže od kolega, za „nagradu“ dobijem još posla!“ 

„Nešto što me je najviše mučilo na svim drugim poslovima je fiksno radno vrijeme i radno vrijeme koje ne ovisi o količini obavljenog posla. Nikad mi nije bilo jasno zašto ako ja svoj posao obavim u roku od 5 sati trebam biti još 3 sata na poslu ili još bolje dobijem ekstra zadatak jer, eto, brzo radim. Sama pomisao da mogu raditi koliko želim, kako želim i od kuda želim mi se nekako prirodno stapala sa životom kojeg želim. Jedino na takav način sam si mogla zamišljati da balansiram između poslovnog i privatnog života“ – priznaje Vedrana.

„Ljubav između mene i Intuitivnog hranjenja je bila ljubav na prvi pogled“ 

Rijetko tko zna što je to zapravo intuitivno hranjenje. Vedrana i sama kaže da na fakultetu nisu spominjali taj pojam. Nakon što je dala otkaz počela je razmišljati o privatnom poslu. Obzirom da je nekoliko godina radila standardno nutricionističko savjetovanje, shvatila je da takav pristup dugoročno nema očekivani učinak i krenula u potragu kako taj pristup nadopuniti nečime što iza sebe ima dokazanu djelotvornost. Napravila je stranicu opušteno hranjenje, gdje piše o povezanosti nutricionizma i psihologije i mnogim zanimljivim temama.

„Standardni nutricionistički pristup odnosi se na usluge savjetovanja u smislu što jesti, kako jesti, kako rasporediti jelovnik i slično. To stvarno nije komplicirano i uvijek sam smatrala da to nema smisla naplaćivati. Nisam se vidjela u tome, a kroz svoj prethodni rad shvatila sam da priča o hrani, tijelu i zdravlju nije tako jednostavna kao što se na prvu predstavlja. Većini osoba koja su dolazila na savjetovanje je fokus bio na tjelesnoj masi, a ne na brojnim zdravstvenim dobrobitima koje nam hrana pruža” – kaže Vedrana i objašnjava što je zapravo intuitivno hranjenje.


Pročitajte više: Kako stres utječe na zdravlje naših crijeva?


„Svaki puta kada razmišljamo, analiziramo hoćemo li nešto pojesti, je li prekasno da to pojedemo, hoćemo li se udebljati, ako žalimo nakon što smo pojeli nešto – sve je to poremećen odnos prema hrani. Previše promišljanja oko hrane, grižnja savjest, neugodni osjećaji povezani prije ili nakon što jedeš. To je nešto što ima negativan utjecaj na zdravlje neovisno o onome što jedemo, toga ne bi trebalo biti, ali je uobičajeno” – objašnjava Vedrana.

Kod intuitivnog hranjenja glavni fokus je na odnosu prema hrani. Trebamo slušati svoje tijelo!

Glavna nit intuitivnog hranjenja je povezanost nutricionizma i psihologije. Kod intuitivnog hranjenja nije glavni fokus na ono što jedemo, nego kako se osjećamo nakon ili prije nego što to pojedemo. Istraživanja su pokazala, kaže Vedrana, da 75% žena ima poremećen odnos prema hrani. Intuitivno hranjenje je suprotnost bilo kakvom obliku dijetnog ponašanja – ako je dijeta praksa u kojoj slušamo neka vanjska pravila, intuitivno hranjenje je praksa u kojoj slušamo naša, unutarnja pravila, odnosno svoje tijelo. Ono nam konstantno šalje signale. Primjerice, ako nam se jede burger, u intuitivnom hranjenju nećemo pokušati ne jesti burger, nego promatrati znatiželjno zašto nam se uopće jede burger. Možda ne jedemo redovito tijekom dana, možda ne jedemo hranu koju okusom i teksturom preferiramo ili ne jedemo dovoljne količine ugljikohidrata.”

Kod intuitivnog hranjenja djece jedan od zanimljivijih savjeta je da svu hranu treba staviti na stol pa i desert. To je posebno važno kod djece koju od malih nogu treba učiti intuitivnom hranjenju.

“Bebe pri rođenju jedu instinktivno, a ako od roditelja osjete sigurnost i povjerenje da je sva hrana dostupna, kreću polako jesti intuitivno. To ne znači da ćemo ih za vrijeme dohrane nutkati čokoladom i bombonima, nego ćemo se potruditi im tijekom tog vremena razvijati kvalitetne okusne preference. Najvažnije je da svatko zna svoje odgovornosti. Roditelji su odgovori kada, što i gdje će ponuditi hranu, a djeca su odgovorna što će i koliko pojesti i hoće li uopće jesti.”

Poštovanjem ovih odgovornosti, postići će se veći mir za stolom, a dijete će kroz život imati više povjerenja u sebe i svoje odluke. “Moje dijete mi je puno puta pokazalo da je to stvarno tako. Kad mu se jede brokula će jesti brokulu, a kad mu se jede čokolada će jesti čokoladu. Mi jedemo što nam se jede. Dijete treba znati da je čokolada uvijek tu i da je možeš jesti kad god poželiš. Onda ti više nije fora i nećeš je jesti toliko često, isto vrijedi i za odrasle” – govori Vedrana.

Ako hranu jedemo često, prije će nam dosaditi, nego što ćemo stvoriti ovisnost  

Nutricionistica Vedrana kaže da ne vjeruje u ovisnost o hrani. Ako određenu hranu jedemo jako često, vjerojatnije je da će nam dosaditi, nego da ćemo o njoj postati ovisni. Kod navikavanja na hranu je najvažnije osvijestiti da nam je sva hrana uvijek dostupna i da ne postoji zabranjena hrana.

“Ako se osobi, primjerice, svaku večer jedu čips i ostale hrskave grickalice treba promotriti kakvi su joj obroci u danu. Važno je uočiti jede li redovito, jede li dovoljne količine hrane bogate ugljikohidratima i na kraju kakve su njezine osobne okusne preference. Ako je hrskava tekstura hrane nešto što osoba voli, trebalo bi je biti unutar više obroka u danu. Hrskavu teksturu nemaju samo čips i grickalice, već i razna druga hrana poput povrća, voća, hrane pripremljene prženjem ili u pećnici“ – pojašnjava Vedrana.

Treba napomenuti da poremećen odnos prema hrani nije isto što i poremećaj prehrane. Poremećen odnos prema hrani se odnosi na strah prema hrani, izbjegavanje određenih skupina hrane, preskakanje obroka i slično.

„Cilj intuitivnog hranjenja je da jedeš ono i onako što je u skladu s tvojim umom, ali i tvojim tijelom. Kad slušamo želje i potrebe našeg tijela dođemo do toga da jedemo izbalansirane obroke i nutritivno dobru hranu. Tako je najlakše dugoročno doći do uravnotežene prehrane, ako slušamo svoje tijelo.“

Svojim klijentima ne daje jelovnik i ne garantira mršavljenje, već im pomaže da promijene svoj odnos prema hrani 

“Kroz intuitivno hranjenje se pomaže osobama da iznutra stvore svoja pravila, gdje će se osjećati ugodno i tako nahraniti svoje tijelo. Neće imati osjećaj grižnje savjesti. Na kraju se jelovnik posloži sam po sebi – onako kako bi trebao izgledati baš za tu osobu. Nakon prvog razgovora osoba treba obratiti pažnju na to što inače jede, a što bi htjela jesti. Osobe koje su dugo bile na dijetama uopće ne znaju što vole jesti“ – govori Vedrana.


Pročitajte više: Vaš mozak će odmah osjetiti ove 3 stvari nakon vježbanja


Ljudi se najčešće javljaju zbog emocionalnog jedenja, o čemu se puno govori u intuitivnom hranjenju.

„Većinom se osobe javljaju kada izgube kontrolu nad hranom i dugoročno ne mogu tako funkcionirati. Ili, primjerice, da se striktno drže pravila, ili da jedu sve što im dođe pod ruku pa im život pati zbog toga. Vide da dijeta nije rješenje, niti standardna nutricionistička savjetovanja ne pomažu. Kad god postoji restrikcija hrane i kad god jedemo manje nego što je tijelu potrebno javit će se subjektivno prejedanje. Ono na čemu se radi je to da shvate da je to samo znak tijela da nisu zadovoljene fizičke ili emocionalne potrebe. Na pozitivni način gledamo na to – kao znak tijela da nešto nije u redu. Naučeni smo da hrana treba biti lišena emocija, a to je nemoguće!“ – objasnila je Vedrana.

„Još od Darvina se vjerovalo da su deblji ljudi manje vrijedni“ 

„Oduvijek sve promatramo na razini tijela, kaže Vedrana. Kroz povijest se gledalo tko je kakve rase i veličine tijela, pomoću toga se promatrao odnos moći. Kroz godine se stvorio društveno nametnuti standard „lijepog tijela“.


Pročitajte više: 5 pogrešnih stavova žena i kako ih promijeniti!


„Što se tiče samog tijela – veličina tijela je povezana i s rasom i sa spolom. Još od Darvina se smatralo da je žensko tijelo deblje, a samim time i manje vrijedno. Znači od početka se nije radilo o zdravlju, nego o moći“ – pojašnjava Vedrana i dodaje da se prvi veliki boom dijetne industrije dogodio početkom borbe za prava žena jer dok god je ženi fokus na izgledu neće moći ispuniti svoj potencijal.

Žene su nesigurnije od muškaraca. To treba promijeniti!

“Dok god je nama ženama, a i cijelom društvu u kojem živimo, najveći fokus na tome kako izgledamo, nećemo moći dati ni kao radnice ni kao poduzetnice sve ono što možemo. Ne želim generalizirati, ali iz mog iskustva žene puno drugačije funkcioniraju u poduzetništvu od muškaraca. Nesigurnije smo, puno se više preispitujemo, prolazimo puno edukacija, također manja je podrška društva, a uz sve to nedovoljno nahranjeno tijelo kroz razna dijetna ponašanja i loša slika o tijelu je nešto što nam sigurno koči da pružimo sebi i svijetu sve što možemo, a možemo puno – zaključila je Vedrana Fontana Mikulić.

Foto: Privatna arhiva

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

kvote za upravne odbore

Europski parlament službeno uveo kvote za upravne odbore u tvrtke

Prema novoj odluci Europskog parlamenta, veće tvrtke u Europskoj uniji morat će povećati prisutnost mane zastupljenog spola, u ovom slučaju žena,...
- Advertisment -