Prije nešto više od tri godine Nina Milović i Nadja Jokanović imale su ideju o pokretanju modnog bloga. Uz mnogo ljubavi i truda taj je blog prerastao u Wannabe Magazine, web stranicu s milijun posjetitelja iz cijele regije. Uz Ninu i Nadju danas na Wannabeu radi više od stotinu ljudi. S Nadjom Jokanović razgovarali smo o tome kako im je uspjelo u kriznim vremenima postati relevantni modni medij u Srbiji i regiji.
Wannabe Magazine – blog koji je odavno prerastao svoje okvire
Prije nešto više od tri godine Vi i Nina Milović pokrenuli ste Wannabe Magazine. Kako ste se uopće odlučili na taj korak?
Ideja je bila Ninina. U tom trenutku, Nina je završavala studije talijanskog jezika i književnosti, i željela je da napravimo blog koji bi imao originalan sadržaj na različite teme, prije svega modne. Njena ideja je bila da blog prodaje i haljine koje je kreirala i oslikavala, a mene je zamolila da joj pomognem u tome, kao prijateljicu i kao nekoga tko zaista voli i prati modu. Obratile smo se njenom poznaniku, koji je po struci grafički dizajner, kako bi nam pomogao da vizualno uobličimo blog. Tada je nastalo partnerstvo između nas troje, a ideja bloga je prerasla u nešto mnogo “veće”– magazin. Željeli smo da Wannabe postane brend. Nismo bili svjesni u što se upuštamo i o tome ništa nismo znali, ali čini mi se da je nekad bolje upravo to – samo raditi po unutarnjem osjećaju i kako misliš da je najbolje!
Prije Wannabe-a, radili ste u farmaceutskoj industriji. Koliko je prelazak u svijet poduzetništva bio težak? Što bi voljeli da ste znali na početku, prije pokretanja vlastitog biznisa?
Praktično sam prve dvije godine Wannabe-a paralelno radila i drugi posao, odnosno prvi, pošto je to bio moj službeni posao u tom periodu. Po povratku s posla kući me čekao Wannabe i u tome sam zaista uživala. I pored manje sati sna i konstantnog umora, osmijeh mi je stalno bio na licu jer sam radila ono što me ispunjava. Kada je Lazar Stojković, naš bivši treći partner, izašao iz priče i otišao van zemlje, bila sam suočena s time da moram odlučiti jer je Wannabe toliko “porastao” u poslovnom smislu da je zahtijevao moj konstantan angažman i posvećenost u cilju daljeg razvoja. Donijela sam tu odluku, i upustila se 100% u poduzetničke vode. To je veliki rizik i svako tko se na to odluči toga mora biti svjestan i spreman na mnoga odricanja, a jako je važna i bezuvjetna podrška obitelji i najbližeg kruga ljudi. Da budem iskrena, drago mi je što ništa nisam znala o tome što me čeka, jer možda ne bih odabrala ovu avanturu što poduzetništvo na neki način i jeste, a time bih i mnogo izgubila.
Radite li više sada kao poduzetnica ili dok ste bili u korporativnom svijetu?
Radim neusporedivo više, ali vjerujem da je to slučaj kod svih poduzetnika. Kada znaš da radiš za sebe, uvijek te nešto gura da radiš i nikad nema stajanja, i uvijek misliš da bi tog dana još više mogao napraviti!
Na samom početku bilo Vas je troje u redakciji. Danas je ta redakcija narasla na preko 100 ljudi. Koliko ljudi dnevno posjećuje Wannabe Magazine?
Da, mislim da smo jedna od najbrojnijih, ako ne i najbrojnija redakcija, u regiji. Još na početku su se ljudi spontano okupljali oko ideje alternativnog medija za mlade, prvo naši prijatelji, a onda i njihovi i tako redom. Neki su odlazili, a novi se pridruživali timu. Vjerujem da i to utječe na energiju Wannabe-ja i čini je posebnom, a nekad u šali kažemo da živi sam od sebe. Što se tiče broja posjeta, već nakon godinu dana smo bez ikakve reklame imali preko 150,000 posjeta, dok je najnovija statistika zaista pohvalna za nas – dostigli smo preko 1,000,000 mjesečnih posjeta!
Kako komentirate podatak da Vam je velik dio čitateljstva muškog spola? Znači li to da su muškarci u Srbiji modno osviješten?
Oko 30% naših čitatelja su muškarci, što nam je posebno drago. Za njih generalno postoji mnogo manje prilagođenog sadržaja na online-u koji se ne odnosi na vijesti i sport, a ono što prije svega kod nas prate u blogovi na temu muško-ženskih odnosa. Neće da se “otkriju” i da lajkaju, ali znamo da su tu i da ih muče ista pitanja kao i žene. (smijeh) A ako pregledate street style fotke koje objavljujemo često, možete primijetiti da muškarci u Srbiji zaista rade na svom stilu, i često pomislim da, generalno gledano, više napreduju nego žene koje kao da su “modno” ostale u periodu devedesetih godina.
Dolaze li Vam čitatelji i iz drugih država? Ako da, iz kojih najviše? Zašto mislite da je tako?
S obzirom na to da je magazin na srpskom jeziku, posjećuju ga čitatelji iz regije, najviše Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Makedonije. Često nas pitaju kada ćemo pokrenuti lokalne portale, jer očigledno postoji potreba za novim idejama i sadržajima i u tim zemljama. Svakako planiramo biti mnogo više prisutni lokalno, a još uvijek razmišljamo u kojim zemljama regija ćemo se strateški širiti.
Koji su Vam planovi za budućnost? Gdje vidite Wannabe Magazin za pet godina?
Već sada krećemo s pripremom nove tehničke platforme, koja će omogućiti potpuno nove interakcije s čitateljima, personaliziran sadržaj i još puno toga. Wannabe će postati neka vrsta socijalne mreže, nešto između modnog Facebooka ili online Voguea za mlade. Nakon toga, sljedeći cilj je globalna ekspanzija odnosno globalno izdanje na toj novoj platformi. Wannabe Magazine će za pet godina imati potpuno drugo lice!
Wannabe Magazine se pozicionirao kao važno mjesto za novosti o modi, ljepoti, lifestyleu u Srbiji i regiji. Imate li prave konkurente na domaćem terenu i u regiji?
Konkurencija postoji, ne baš identičnog koncepta kao što je naš, ali sa sličnom ciljnom grupom. Ono što će nas definitivno izdvojiti jesu inovacije koje pripremamo, i tu sam sigurna da neće biti konkurentnih portala, ni u Srbiji, ni u regiji.
Razmišljate li o tiskanom izdanju Wannabe Magazine? Zašto ne?
Moram da priznam da smo razmišljale o tome. Želja nam je bila da tiskano izdanje bude luksuzno, bogatog sadržaja i nešto što će čitatelji zaista željeti da čuvaju kao knjigu, a da se objavljuje jednom godišnje ili kvartalno. Za sada smo od te ideje odustali, jer su tiskani mediji “u problemu” već duže vrijeme. Ljudi jednostavno ne žele dati novac za informacije koje mogu naći online, brže i besplatno. Svi mediji se prebacuju na online iz tiska, pa mi se čini da bismo se time vratili korak unazad.
Kriza je utjecala na medijsku scenu u cijelom svijetu. Kako je utjecala na medijsku scenu u Srbiji? Što se promijenilo? Što bi trebalo promijeniti?
Dok se neke medijske kuće prodaju i spajaju s drugima, nastaju novi mediji, televizijski i ostali. Tržište je malo, a previše njih bi htjelo dio kolača. Ima i političkih utjecaja naravno, tako da je jako teško, možda i nezamislivo, da uspije neki novi nezavisni projekt. Nemam pravi odgovor na pitanje što bi trebalo promijeniti, ali u ovo vrijeme zaista treba biti i malo lud da bi se odlučio da se upuštaš u medijski biznis.
Pokrenuli ste Wannabe u trenutku kada je kriza u Srbiji bila na vrhuncu. Da li ste ikad pomislili kako biste mogli neslavno propasti?
Neuspjeh nam nikad nije bio na umu, niti opcija, ali nismo puno razmišljali ni o uspjehu. Jednostavno smo radili, uporno, i slavili svaki mali uspjeh usput.
Kakav je uopće položaj žena u medijskom biznisu u Srbiji? Postoje li žene koje vladaju medijskom scenom ili koje su na čelu medijskih kuća ili je to još uvijek muška domena?
Žene u medijima u Srbiji jesu donekle na višim pozicijama, najčešće uredničkim ili marketinškim, ali ne vode biznise. Vođenje medijskog biznisa je i dalje muška domena, definitivno.
Za usporedbu, kakvo je stanje sa ženama u korporativnom svijetu i poduzetništvu? Ima li uspješnih žena na vodećim pozicijama u Srbiji i koje prepreke ih sprečavaju u postizanju uspješne karijere ili biznisa?
Nedavno sam na Belgrade Venture Forumu bila moderator panela “Žene u startupovima” gdje smo polemizirali baš o tome da li ima manje žena u poduzetništvu i zašto je to tako. Mislim da je činjenično stanje da je žena na najvišim korporativnim pozicijama veoma malo, kao što nema puno žena poduzetnica. Konkretno, ženama iz Srbije i Hrvatske, prema mom mišljenju, veliki je problem balkanski mentalitet i sredina koja ih okružuje. Kada požele napredovati i možda i dobiju ideju za neki projekt i veliku ambiciju, sredina ih jednostavno uguši i ne dozvoljava im, i tko kaže da nije tako, jednostavno laže. Posebno je teško ženama koje su i majke.
Smatrate li da Vaš projekt može potaknuti žene na poduzetništvo ili poboljšati njihov položaj u medijima?
Poticanje drugih žena na poduzetništvo je definitivno nešto čemu težimo. Nadam se da će jednog dana naša priča inspirirati neke djevojke, kao što su mene inspirirale žene poput Arianne Huffington ili Sheryl Sandberg.
Osim web magazina, proširili ste brand i na Wannabe Collection te Wannabe Shop. Kako je uopće došlo do tog proširenja branda?
Ta ideja je postojala i na početku, ako se sjećate priče o nastajanju Wannabe Magazinea. Kroz komunikaciju i interakciju s čitateljicama, stekle smo uvid u to što im nedostaje kada je moda i stil odijevanja u pitanju, i odlučile smo napraviti modni brend Wannabe Collection, koji se prodaje putem online Shopa (wannabeshop.com), ali i u Supermarket Concept Storeu u Beogradu i u pop-up storeovima koje smo do sada imali u Shopping Centru Ušće. Kolekcija je komforna, lako uklopiva i radi se u malim serijama, tako da djevojke nemaju više problem uniformiranosti. Osnivanjem brenda smo još više produbili odnos i komunikaciju sa našim čitateljicama.
Veoma ste aktivni na društvenim mrežama (Facebooku i Twitteru). Koliko su društvene mreže bitne za izgradnju branda i privlačenje čitatelja?
Društvene mreže su odličan alat za izgradnju brenda, ali i imidža. Wannabe je upravo zahvaljujući viralnim naslovima i sadržajima koji su bili jako shareani na Facebooku postao vrlo posjećen bez ikakve plaćene reklame. Društvena mreža koja je meni osobno najinteresantnija trenutno je Instagram, i na njega treba posebno obratiti pažnju.
Što biste mogli preporučiti nekome tko razmišlja o pokretanju svog bloga/web magazina?
To bi svakako bilo da nikako ne odustaje ako vjeruje u svoju ideju i da ne sluša druge što mu pričaju!
Foto: Nadja Jokanović
Sve pohvale!
Hvala najlepse! 🙂