Onaj veliki projekt koji planiraš mjesecima; tečaj stranog jezika koji želiš upisati; prvi korak prema vlastitom poslu… sve to stoji na čekanju. Zašto? Zato što čekaš savršen trenutak. Zato što ti fali samo još malo edukacije. Zato što želiš biti potpuno spremna.
Zvuči li poznato? Ovo odgađanje nije lijenost. Nije nedostatak discipline. To je jedan od paralizirajućih oblika samoobrane – perfekcionizam.
Što je (i što nije) perfekcionizam?
U prošloj kolumni spomenule smo opsesivnu potragu za savršenstvom kao jedan od uzroka kompliciranja života. Danas ćemo dublje zaroniti u tu temu.
Prvo, raščistimo najveću zabludu: perfekcionizam NIJE težnja za izvrsnošću. Težnja prema izvrsnosti je zdrav pristup životu i poslu. Ona te motivira na kontinuran rast i razvoj tvojih sposobnosti. Perfekcionizam je nešto sasvim suprotno. To je težnja za nedostižnim, vođena dubokim strahom od osude okoline. On te drži malenom i zatočenom u opakom krugu vječnog preispitivanja.
Najlakše ga je zamisliti kao da si ti vitez u blistavom oklopu. Izvana izgledaš impresivno, snažno i neranjivo, ali taj oklop ti je nevjerojatno težak. On ti sputava svaki pokret. U njemu se jedva krećeš, znojiš se i ne možeš ostvariti pravi kontakt ni s kim. Umjesto da te štiti, oklop te je zarobio i, s vremenom, izaziva sve veću i jaču bol. Perfekcionizam je tvoj oklop.
Kako taj “oklop” izgleda u svakodnevnom životu?
Često čujem žene kako s nekim čudnim ponosom govore: “Ja sam ti perfekcionist.”. Imaju iskrivljenu viziju da je perfekcionizam vrlina, da su si dale kompliment. Dok, u biti, otkrivaju svoju najveću ranjivost: svoj paralizirajući strah kroz koji pokušavaju kontrolirati sve oko sebe. Jer ako nije savršeno, svijet će vidjeti tvoju istinu – da si pogrešiva, manjkava, nedovoljna, manje vrijedna…
Kako se perfekcionizam može pojaviti u tvom životu:
1. Vječno odgađanje, tj. čekanje “savršenog” trenutka
Želiš, znaš i možeš, a svejedno stojiš kao ukopana. Ne započinješ važan zadatak jer uvjeti nisu savršeni. Čekaš inspiraciju, bolji trenutak ili samo još jednu informaciju. Čekanje savršenog trenutka, savršenih uvjeta, i tko zna čega još savršenog je ono što te može dovesti do ludila. Jer strah od toga da rezultat neće biti savršen toliko je paralizirajuć da ti se čini nemogućim pokrenuti se.
2. Nikad završeni projekti, tj. strah od kritike
Tvoj folder je groblje projekata koji su 88% gotovi. Onaj tekst kojem treba samo još jedna rečenica. Ona poslovna ideja kojoj fali samo još malo brušenja. I svaki put kada dođeš pred cilj, umjesto da poletiš, lupiš u zid i pitaš se: “Zašto mi se ovo događa? Što nije u redu sa mnom?”. I onda, sama sebi, ponudiš logičan odgovor: “Očito ovaj projekt ne valja, jer da valja, već bih ga dovršila.”. U stvarnosti, problem nije u kvaliteti projekta ili tvog budućeg business-a. Problem je u strahu od izloženosti kritici. Dovršen projekt je izložen sudu, a taj izazov ti se čini preteškim. Prebolnim. Zato, kako bi izbjegla bol, odustaješ tik pred krajem i krećeš u novi, isti takav krug.
3. Izbjegavanje rizika, tj. “comfort zone”
Nećeš se prijaviti na posao ako ne ispunjavaš 110% uvjeta. Nećeš probati novi hobi, nova prijateljstva, nove izazove jer te užasava pomisao da u početku nećeš biti dobra u nečemu i, ono što je najbitnije, svi će to vidjeti i znati da ti nisi dovoljno dobra. Oklop te drži u zoni poznatog. Tamo gdje je sigurno, gdje bol koju osjećaš je već poznata i naučila si se s njom nositi.
Sada nije vrijeme da započneš nešto novo. Iako tu gdje jesi te toliko boli. Muči te taj grč u želudcu jer u dubini sebe znaš da možeš bolje i možeš više. Znaš više. Sposobna si za više. Ali… misliš si: “Sad baš nije vrijeme za promjenu posla.”, ili “Kud bi sada, dobro mi je ovdje. Možda je plaća mala, ali znam da imam posao, a tamo treba učiti novo. Sigurno imaju drugačije programe. Novi ljudi. Ma dobro mi je tu.”. Makar nije, ali time što se nisi pomaknula, izbjegla si novu bol i zamijenila ju za onu drugu, staru i poznatu. Onu bol na koju si navikla i s kojom se znaš nositi.
Koja je stvarna cijena tog “oklopa” i koliko je uopće udobna ta zona komfora?
Zovemo ga “zona komfora“, ali naziv te zavarava. Nema ništa ugodno u zoni ugode, tj. komforno u zoni komfora. Cijena koju plaćaš za tu lažnu sigurnost, za to izbjegavanje boli od moguće kritike ili neuspjeha je zapravo ogromna: tvoj mir, tvoja energija, nastavak i produbljivanje boli koji već jesu prisutni u tvom životu, i sve ono što si ti stvarno sposobna ostvariti, a nećeš.
Opsesivna potraga za savršenstvom te uvjerava da je rješenje u beskrajnoj pripremi. Upisuješ još jedan tečaj, čitaš još jednu knjigu, uvjeravajući sebe da ti treba još samo malo znanja. Iako je ulaganje energije i financija u edukaciju hvalevrijedno, ali ako tu edukaciju koristiš samo kao štit da se zaštitiš od akcije, onda u tom slučaju ona postaje samo još jedan uteg na tvom oklopu.
Posljedica? Živiš u stanju kronične anksioznosti, neprestano analizirajući što si mogla bolje. Iscrpljuješ se u mentalnim “filmovima” koji ti kradu energiju, dok te u stvarnom svijetu prestižu ljudi koji možda znaju manje, ali se usuđuju više. Oklop te ne štiti, on te drži u “zabetoniranom” osjećaju manje vrijednosti.
Što možeš učiniti već danas?
Nećemo odmah baciti cijeli oklop. Samo ćemo ga malo olabaviti i početi skidati uteg po uteg. Ali prije nego što pređemo na to, trebamo prihvatiti jednu oslobađajuću istinu. Protuotrov za perfekcionizam je prihvatiti vlastitu ljudskost.
Zato ti nudim moju mantru, iz prošle kolumne, koja oslobađa: ‘Griješim, dakle postojim.’ Jer nesavršenost nije mana, ona je dokaz da si živa.
Tvoj zadatak za ovaj tjedan je:
Odaberi JEDNU stvar koju odgađaš. I postavi si cilj da na njoj radiš samo 15 minuta svaki dan.
Ne trebaš je napraviti savršeno. Trebaš je samo započeti, nesavršeno. Napiši prvi, loš odlomak. Nacrtaj prvu, krivu liniju. Pošalji prvi nesavršeni email s ponudom za svoj posao. Objavi svoj prvi post na društvenim mrežama. Objavi svoju prvu pjesmu.
Razmisli koju nesavršenu akciju možeš poduzeti već danas? Jer cilj ovog zadatka nije rezultat. Cilj je dokazati vlastitom strahu da možeš preživjeti nesavršenost. To je prvi, hrabar korak u skidanju oklopa.
Put do prihvaćanja ljudskosti – moja osobna priča
Ovaj mali korak je fantastičan početak. Put do skidanja oklopa je proces. U mom slučaju, on je uključivao i neke hardcore metode: namjerno sam griješila kako bih se navikla da je pogreška dio života. Prepričavala sam vlastite neugodne scene ljudima kako bih se naučila biti sasvim u redu s vlastitom nesavršenosti u tuđim očima, i smirena u vlasitoj neugodnosti. Nakon nekog vremena, i uz puno rada na sebi (uključujući i hipnoterapiju), cilj je postignut: prihvatila sam vlastitu ljudskost. Moja manjkavost nije tuđa sreća.
Upravo zato ti danas mogu ponuditi onu oslobađajuću mantru gdje parafraziram Descartesa: “Griješim, dakle postojim.” koja je meni od životnog značenja. A tebe molim, počni s malim, nježnim koracima. Budi blaga prema sebi. I oprosti si za stvari koje nisi znala bolje.
Do the best you can until you know better.
Then when you know better, do better.
Maya Angelou
Autorica teksta: Mirna Miljković, Cert. Hyp., Mindset Shift Consultant – Tvoj Mindset je tvoj identitet, biraj ga pažljivo. Pomažem ženama osloboditi se nevidljivih ograničenja i postati najbolja verzija sebe.
Ovo je peti nastavak serijala u kojem zajedno čistimo mentalni nered. Naš cilj je jednostavan: nećemo čekati Novu godinu da bismo živjele život kakav želimo. Kroz ovaj proces, mi već sada gradimo unutarnju snagu i jasnoću, kako bismo 2026. godinu dočekale ne s listom novogodišnjih odluka, već sa stvarnošću koju smo si same dopustile stvoriti.
Serija kolumni: UVOD, DRUGA, TREĆA, ČETVRTA
Sljedeća kolumna – Energetski vampiri su stvarni – Očistite svoj socijalni krug
Napomena: Sadržaj ovog članka je informativnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za profesionalni psihološki ili medicinski savjet. Ako se suočavaš sa stanjima kao što su teška anksioznost, mračne i napadajuće misli, boluješ od teških glavobolja koje bi mogle biti migrene ili imaš druge ozbiljne zdravstvene izazove, obavezno se bez odgode obrati liječniku opće prakse. Hitna psihološka pomoć dostupna je i putem telefona. Možeš nazvati 112, a dostupna je i podrška 0-24 na broj 01/2376-470 – Regionalni centri za psihotraumu (kontakti).
Foto: Pixabay/Canva
