Sjećaš se kada si bila mala i mogla pretvoriti četku za kosu u mikrofon? Kada si jednim pokretom ruke običnu čvrstu olovku pretvorila u gumenu, samo zato što si mogla? Sjećaš se koliko radosti, koliko čistog, neopterećenog veselja ti je donijelo tih par sekundi? Taj smiješak koji ti se sam pojavio na licu, bez razloga, bez cilja, bez ikakvog ‘moram’?
A danas? Danas ti sve treba biti nešto duboko, s ciljem ostvarenja, s to-do liste i maknuto/riješeno. Neki dubokoumni izlizani citat koji će ti donije životni A-HA moment. OK, onda ti evo taj A-HA moment kako bi mogli nastaviti dalje: „To maknuto/riješeno možda te košta više nego što misliš! Tebe. Mene. Tvoju prijateljicu. Sve nas.“.
I kako se sada osjećaš? Ovaj osjećaj napadnutosti i osjećaj napuštenosti, koji se razvio u tebi, vjerojatnije je nešto s čime će se žene poistovjetiti prije nego muškarci. Vidjet ćeš i zašto. Jesi li spremna ići sa mnom na ovaj put ili planiraš ostati s grčom u vilici i trbuhu, i s misli: „Nemam ja vremena za igru. Ako ja ne napravim, tko će? Ha? Mislim, stvarno, kakva glupost.“. Tvoj je odabir. Jesi li ga spremna donijeti?
“You should smile more” – rečenica koja ti diže tlak
Krenimo s jednom veliko istinom: „You should smile more!“ ti digne tlak, zar ne? I meni. I svim ženama koje poznajem. Automatski osjetimo tu napetost u grudima, taj gnjev koji se pojavi od nikud. „Kako se usuđuje reći mi da se smijem više?! Da mi netko malo i pomogne, možda bi imala vremena za nasmijati se!”.
Ali znaš što je pravi razlog zašto nam svima ta rečenica digne tlak?
Zato što je istina. A zašto je to istina? Jer si upravo ti ta koja sama sebi svakog dana radi ono što se najviše bojiš da će ti drugi napraviti: osuđuješ se, pritišćeš se, tjeraš sebe preko granice. I onda se pitaš zašto si stalno umorna.
Tvoje unutarnje dijete se ljuti na tebe
Stvarno smo zaboravile kako se smijati. Ja prva. Zaboravila sam kada prestaje odgovornost, a počinje život. Zaboravila sam da postoji razlika između funkcionalnosti i radosti. Postala sam majka-robot, supruga-menadžer, profesionalka-stroj. Sve radim. Sve stignem. Sve osim biti tu za sebe. I negdje usput izgubila sam onu malu djevojčicu koja je znala pretvoriti sve u igru. A ona i dalje živi u meni i ljuti se i na mene i na cijeli svijet, jer sam ju zaboravila.
I ako si iskrena prema sebi, i ti si isto to napravila. I tvoja unutrašnja mala (ovdje stavi svoje ime) se ljuti na tebe jer si postala stroj obaveza i potrebna svima osim sebi, tj. njoj, svojoj maloj (tvoje ime). (pročitaj ovu rečenicu onoliko puta koliko je potrebno da razumiješ njezino značenje, a hoćeš, ne brini)
Nisi kriva, ali sada postaješ odgovorna
Znam da sada počinješ osjećati krivnju. Ili, možda se čak ograđuješ od ovoga, od dječjih stvari: „Pa ja sam ipak odrasla osoba!“. Ono što ti moram naglasiti je da: TI NISI KRIVA ZA TO! I da, iako jesi odrasla osoba, ti si dalje dijete. Tamo negdje duboko u sebi. Što si više ljuta, tužna, nezadovoljna i nesretna to je tvoje unutarnje dijete jače povrijeđeno.
Ponovi za mnom, i to na glas: „Nisam kriva!“, „Nisam kriva!“, „NISAM KRIVA!“. Međutim, sada kada znaš o čemu je riječ, postaješ odgovorna za svoje vlastiti smijanje, tj. za svoju vlastitu sreću. Možda si kao ja, pa će ti trebati ipak malo pomoći (nisi sama – nekima od nas pomogne talk terapija, drugima konstelacije, a meni je, primjerice, rapidna transformacijska hipnoterapija donijela najbrže rezultate; bitno je naći ono što tebi odgovara.). Imaš mogućnost odabrati svoj put. Ono što si trebaš dati je dopuštenje osjećati se bolje. Sama sebi trebaš dati dopuštenje osjećati se sretnije.
Razumi naviku = razbi naviku
Ali prvo idemo se ponovo učiti smijati, ti i ja zajedno. Učimo se ponovno igrati. Pretvaram svoj život u igru, i želim te povesti sa sobom. Jer burnout se ne sprječava niti se rješava samo odmorom na Maldivima. Taj odmor može biti lijep bijeg, ali pravo rješenje leži u promjeni načina na koji živiš svaki dan. Sprječavaš ga tako što svoj život, ovdje i sada, u svojoj kuhinji, u svojoj spavaćoj sobi, u svom uredu, u svojoj glavi: pretvoriš u nešto što te ispunjava.
Ako čitaš ovo, nisi slučajno ovdje. Vrijeme je da vratiš radost. Ja ću ti pokazati kako.
Muškarci igraju nogomet, žene idu na ‘kavu’ (čitaj: psihoterapiju)
Zanima me jesi li primijetila jednu čestu razliku: muškarci idu na nogomet, na tenis, na planinarenje i kažu da idu vježbati. Dok žene većinom idu ciljano vježbati (joga, pilates, teretana…)
Nije li to isto?
Hmmm, istina je ipak nešto drugačija. Muškarci (i da, znam, generaliziram, ali dopustit ćeš mi malo generalizacije) ne idu na nogomet radi vježbanja. Idu zbog druženja. Zbog igre. Zbog tog osjećaja slobode kada trčiš za loptom kao klinac, kada se smiješ s prijateljima, kada na sat vremena možeš biti samo TI, bez uloga, bez odgovornosti.
A tjelovježba? To je samo dodatni benefit. Pozitivna posljedica pozitivnog čina koji uzimaju samo za sebe.
A mi, žene? Mi idemo vježbati… da bi vježbale. Strogim planom. S ciljem. Dijetom. S listom u glavi što još moramo obaviti nakon treninga. A druženje s prijateljicom na kavi? To pretvaramo u psihoterapiju. I to je fantastično, nemoj me krivo shvatiti, potrebni su nam ti duboki, iskreni razgovori. Ali gdje je igra? Gdje je bezbrižnost? Gdje je taj osjećaj slobode koji muškarci imaju, primjerice, na nogometnom terenu.
Gdje je dijete u tebi koje se želi igrati?
Autopilot odgovornosti koji gasi radost
Negdje između ‘odrasla sam’ i ‘imam odgovornosti’, zaboravila si da odgovornost i radost ne isključuju jedno drugo. Negdje si putem naučila da biti odgovorna znači biti ‘ozbiljna’ i ‘profesionalna’ (čitaj: bez emocija). Drugim riječima: udaljena od sebe. Kirurški operirana od ‘vlastitog ja’. To znači biti odrasla odgovorna osoba, je li tako?
I onda se pitaš zašto si umorna.
Ali nisi umorna. Tvoje tijelo nije umorno. Tvoja duša je gladna. Gladna je igre. Uzbuđenja. Onog osjećaja kada ti srce malo brže zakuca, ne od straha ili stresa, nego od čiste radosti.
Znaš li kada ti je srce zadnji put zakucalo od radosti?
Kako izgleda život bez igre
U obitelji: Majka-robot umjesto žene koja pleše
Jutro. Alarm. Djeca. Doručak. Škola. Posao. Kuća. Večera. Kupanje. Spavanje. Repeat.
Gledaš svoju djecu kako se igraju. Kako se smiju. Kako pretvaraju dnevni boravak u dvorac, kako kuhače postaju mačevi, kako obična kutija postaje svemirski brod. I nešto u tebi se stegne. Jer primijetiš kako se oni znaju igrati. A ti si zaboravila.
Tvoja obitelj te voli. Tvoja djeca te trebaju. Tvoj partner te cijeni. Ali kada si zadnji put bila žena koja spontano zapjeva u kuhinji? Koja uhvati muža da zaplešu bez razloga? Koja izmisli igru s djecom, ne zato što je to ‘kvalitetno vrijeme’, nego zato što je zabavno?
Postala si funkcija. Majka. Supruga. Domaćica. Sve pokušavaš napraviti savršeno. Sve, osim živjeti. A djeca to vide i s vremenom postaju sve više kao ti, zar ne?
Na poslu: Uspjeh bez zadovoljstva
Možda si uspješna. Možda imaš karijeru o kojoj si sanjala. Možda zarađuješ dobro, možda te cijene, možda napreduješ.
Ali kada zatvoriš laptop, što osjetiš? Ponos? Zadovoljstvo? Ili samo… olakšanje što je još jedan dan gotov? Možda čak niti olakšanje jer je to-do lista još uvijek puna. Spavanje i idemo ponovo.
Uspjeh bez radosti je samo još jedna vrsta zatvora. Možda je pozlaćen, ali i dalje je zatvor.
Sama sa sobom: Zaboravila si kako se igrati
I onda, kada se svi odu spavati, kada konačno imaš trenutak za sebe, sjediš i skrollaš po mobitelu. Ili gledaš seriju u polusvjesnom stanju. Ili planiraš sutrašnji dan.
Pitam te: Kada si zadnji put učinila nešto samo zato što te veseli? Ne zato što je korisno. Ne zato što ‘mora’. Ne zato što je ‘za djecu’ ili ‘za obitelj’ ili ‘za posao’. Nego samo zato što tvoje srce želi?
Zaboravila si, zar ne?
Pretvori život u igru (i nauči se ponovno smijati)
– NAJBITNIJI KORAK GENERALNOG ČIŠĆENJA UMA
Mindset Shift alat 1.: Razveseli samu sebe ujutro
Evo prvog alata. Tvoja jedina obaveza svako jutro, prije svega ostalog: razveseli samu sebe.
Samo jednu minutu. Samo jedan trenutak.
Upali glazbu i pleši. Odmah ujutro, prije nego djecu probudiš, prije kave, prije ičega. Samo ti, samo tvoja omiljena pjesma, samo tvoje tijelo koje se kreće.
Možda će ti biti glupo prvih nekoliko dana. Možda ćeš se osjećati neprirodno. To je normalno. Zaboravila si kako se igrati, tijelu treba vremena da se sjeti.
Ali ovdje dolazi ključni dio: Ubaci 5 eura u svoju vlastitu kasicu prasicu svaki put kada to uspiješ izvesti. Svaki put kada se nasmiješ sama sebi ujutro. Svaki put kada uspješno pokreneš dan sa smijehom umjesto uzdahom.
Mindset Shift alat 2: Pretvori svakodnevicu u natjecanje
Znaš što je najdosadnije u životu? Svakodnevne obaveze. Suđe. Veš. Čišćenje. Sve ono što mora biti napravljeno, ali nikoga ne zanima.
Pretvori to u igru.
S mužem: Onaj tko na kraju tjedna ima najmanji broj stavljenih perilica suđa plaća večeru u restoranu. (I da, moraš voditi evidenciju. Tablica na frižideru. S bojicama. Ozbiljno.)
S djecom: Tko napuni perilicu najveći broj puta ovaj tjedan bira film u kinu. Tko se prvi ustane ujutro bez prigovaranja dobiva nagradu.
Sama sa sobom: Pretvori dosadne zadatke u izazove. Uspiješ li obaviti sve jutarnje obaveze uz glazbu i pjevanje? Možeš li kuhati večeru kao da si voditelj kulinarske emisije?
Ali, i tu dolazi veliko ALI, sve mora krenuti sa smijehom. Tvoja vesela energija je ključna.
Tvoja vlastita kasica prasica za radost
You should smile more? Da. Ali ne za druge. Za sebe.
Tvoja kasica prasica za radost postaje tvoj privatni projekt slobode. Svakih 5 eura koje ubaciš, svaki mali trenutak radosti koji si dala, skuplja se.
I onda, kada skupiš dovoljno, kupiš nešto samo za tvoju dušu.
Možda je to košulja koju gledaš već mjesecima, ali ti je malo skupa. Možda je izlet, samo ti, bez djece, bez muža, bez ikoga. Možda je cvijeće koje sama sebi kupiš usred tjedna bez razloga.
Nešto zbog čega tvoje srce malo brže zakuca. Nešto što će ti izmamiti osmijeh na lice: iskren i neopterećujući, opušten i onaj osjećaj sreće koji se događa upravo u onom trenutku.
Možda ne razumiješ točno što to znači. Ali kada osjetiš taj trenutak, sjetit ćeš se mojih riječi.
To je trenutak kada više nisi umorna. To je trenutak kada si živa.
Ideš li sa mnom na ovaj put?
Ne obećavam ti Maldive. Ne obećavam ti savršen život. Ne obećavam da više nikada nećeš biti umorna.
Ali obećavam ti da možeš ponovno naučiti kako se igrati. Kako se smijati. Kako probuditi ono dijete u sebi koje nije zaboravilo da je život, uz sve obaveze, uz svu ozbiljnost, može biti i igra.
Burnout ne sprječavaš odmorom koji traje tjedan dana. Sprječavaš ga životom koji te uzbuđuje svaki dan. Makar to bilo samo onih pet minuta jutarnjeg plesa. Makar to bila samo glupa igra oko suđa. Makar to bilo samo cvijeće koje si kupila sama sebi.
Jer nisi umorna.
Samo ne živiš život koji te uzbuđuje.
Ali to možeš promijeniti. Ovdje. Danas. Sada.
Ideš li sa mnom?
Autorica: Mirna Miljković, Cert. Hyp. Mindset Shift Consultant, Pomažem ženama osloboditi se nevidljivih ograničenja i postati najbolja verzija sebe.
Sljedeća kolumna – Hipnotiziraš sama sebe u nezadovoljstvo svaki dan – ne svojom krivnjom
Ovo je 19. nastavak serijala u kojem zajedno čistimo mentalni nered. Naš cilj je jednostavan: nećemo čekati Novu godinu da bismo živjele život kakav želimo. Kroz ovaj proces, mi već sada gradimo unutarnju snagu i jasnoću, kako bismo 2026. godinu dočekale ne s listom novogodišnjih odluka, već sa stvarnošću koju smo si same dopustile stvoriti.
Serija kolumni: UVOD, DRUGA, TREĆA, ČETVRTA, PETA, ŠESTA, SEDAM, OSAM, DEVET, 10., 11., 12, 13, 14, 15. ,16., 17. i 18.
Napomena: Sadržaj ovog članka je informativnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za profesionalni psihološki ili medicinski savjet. Ako se suočavaš sa stanjima kao što su pretjerane ili crne misli koje te opterećuju, učestale migrene, dugotrajne nesanice i probavne smetnje ili imaš druge ozbiljne zdravstvene izazove, obavezno se bez odgode obrati liječniku opće prakse. Hitna psihološka pomoć dostupna je i putem telefona. Možeš nazvati 112, a dostupna je i podrška 0-24 na broj 01/2376-470 – Regionalni centri za psihotraumu (kontakti).
Foto: mprint.hr, Canva
