“Ako hoćeš biti menadžer, jednostavno moraš biti pi*da od čovjeka, a ako si žena, moraš biti kuja!”

Nedavno sam propustila priliku za promociju u korporativnom svijetu u kojem se trenutno nalazim. Iako na rukovodećoj poziciji, u „srednjem“ menadžmentu, silno sam poželjela biti asistent menadžera. Svjesna sam da posjedujem znanje i kvalitete, ali tu poziciju dobio je – muškarac.

Nije lako preživjeti u današnjem poslovnom svijetu, posebice ženama. Već i vrapci na grani znaju da balansiramo, ako je to uopće i moguće, između osmosatnog radnog vremena, u mojem slučaju deseterosatnog, brige o djeci, kuhanja, pospremanja i ugađanja svim ukućanima (na prvom mjestu je uvijek suprug koji se osjeća jako zapostavljeno).

Žena mora biti kuja da bi uspjela?

Moja prva reakcija, nakon silnog razočaranja, je bila kriviti sebe. Možda dovoljno ne radim, možda sam previše na bolovanju, možda odajem dojam osobe na koju se može računati… a onda mi je došao kolega i izrekao rečenicu koja me i nagnala da ovo promišljam i pišem. „Ako hoćeš biti menadžer, jednostavno moraš biti pi*da od čovjeka, a još ako si žena, moraš biti bitch.“

Hm… Moram priznati da se to objašnjenje činilo kao istinito na mnogo razina, ali mene je počelo, kao i uvijek u mom mozgu, kopkati zašto je svaka žena koja je na menadžerskoj poziciji automatski „bitch“. Postoje li uspješne žene koje to nisu? I koja je ustvari uopće definicija jednog tako ružnog pojma? Može li se uopće uspjeti ako ne posjeduješ „bitchiness“ u sebi?


Pročitajte više: Isabelle Kocher i ostale ‘kučke’, ili kako su uspješne žene zaradile svoje ponižavajuće etikete!


Teška su to pitanja, ali ona koja zahtijevaju odgovore.

Radeći u velikoj korporaciji trgovačkog lanca u Irskoj, moji kolege su veliki profesionalci. Osjećaju se povlašteni statusom i pozicijama, ali mnogi su iskreno razdražljivi, agresivni i ponekad nemaju takta sa zaposlenicima. No postoji suptilna razlika između muških i ženskih kolega. Muškarci se karakteriziraju kao „arogantni“, „prgavi“, „ekscentrični“ ili „nagli“. Kad su kolegice kratke naravi, pretjerano asertivne ili borbene, za njih se kaže da su „bitch“. Ne postoji muški ekvivalent te riječi.

Ukratko, žene općenito imaju manji raspon prihvatljivih ponašanja i osobina nego muškarci. Ako su drage i nježne, onda su slabe i manipulativne. Ako su agresivnije, onda ih se označava muškobanjastima ili ih se naziva kujama, iliti „bitches“.

S druge strane, ako su muškarci empatični, velikodušni i brižni, njih se označava modernima i progresivnima.

Svi mi nosimo odgovornost za stereotipe i nemogućnost promjena

Nitko neće muškog šefa koji naređuje svima, natječe se i odlučan je, prozvati pogrdnim imenima, nego će ga opravdati viškom testosterona. Ali ako se radi o ženi, bit će frustrirana kuja. Ne krivim muškarce za ove nejednakosti. Svi mi nosimo odgovornost za stereotipe i nemogućnost promjena. Često takve stvari čujemo iz usta samih žena, i to je ono najgore od svega.

Meni se čini da je ta pogrdna riječ postala sinonim za ženu koja se penje ljestvicom uspjeha, bilo u poslu bilo u drugim segmentima života. Najtočnije rečeno, ako ne jedeš tuđa go*na, automatski si kuja. Ako nisi nečiji otirač za noge, također si kuja.

Za početak, u ovim modernim vremenima moramo početi razlikovati žensku asertivnost i snalažljivost od onog „biti kuja“. Postoji razlika između biti „bitch“ i diplomatski asertivna. To je ustvari umjetnost koju moramo savladati mi žene, iako će uvijek biti onih koji će nas tako karakterizirati.

Za ostale, mali podsjetnik da postoji itekakva razlika.

Dakle, kad se radi o napredovanju na poslu, gdje je ustvari granica kad nekome postajemo neprijatelj? Svima nam je rečeno da „dobre cure“ neće dobiti ured s pogledom. Sve nas se uči da ukoliko želimo nešto postići naspram naših muških kolega, moramo zaboraviti na naše ženske atribute: pomaganje, utjehu i emocije. To postaju samo prepreke koje moramo nadići. Učili su nas tako muški kolege. Da budemo snažne, više kao muškarci, da stišamo ženu u sebi.

Nisu li upravo te dobronamjerne višegodišnje upute izazvale kontra produkt, da nas se danas naziva „bitches“? I kao kod svih pitanja glede rodnih i spolnih razlika, ovisi koga pitate.


Pročitajte više: Kako izbjeći da vas prozovu “kučka”?


Kako žene definiraju kuju?

Definicija koja opisuje kuju ili „bitch“ referira se na osobu koja je zlonamjerna, neprijatna ili sebična. Žene će nazvati tako drugu ženu ako odaje dojam neprijatne, zločeste osobe. Muškarci, u drugu ruku, nazvat će ženu tako ako sama njena prisutnost u njima izaziva dojam da bi ih mogla pobijediti ili nadjačati. Samo nijansa dijeli žensku asertivnost od biti „bitch“. Većina se slaže da je ta linija prijeđena kad žena stavlja svoje personalne interese iznad profesionalnih.

Jedna moja prijateljica priča: „Dakle, kad je uhvatiš da je pod stresom, nemoguće je s njom razgovarati. Otresa se na tebe, postavlja ti pitanja na koja zna da ne možeš odgovoriti… onda si i ti pod stresom jer se osjećaš kao idiot što si uopće došao kod nje s problemom…“

Druga priča ovako: „Prava „bitch“ uvijek stvara stres da bi maskirala svoje loše ponašanje. Dobra, asertivna žena zna da je pola posla u motivaciji. Ona zna kad i kako se suprotstaviti lošem i zločestom šefu da bi zaštitila svoje zaposlenike. Ona zna kad je nešto dobro za cijeli tim. Bitch u drugu ruku mora dominirati i omalovažavati samo da bi sebe samu uzdigla“.

Treća kaže da joj je šefica Dr. Jeckyll i Mr. Hide kad se približava rok za predaju rezultata. Tako govore žene kad ih upitate za definiciju „bitches“.

Kako muškarci definiraju kuju?

Oni su u stanju kategorizirati kao „bitch“ bilo koju ženu koja ima u uredu nagazi na prste, bez obzira bila im šefica ili ne. Bilo koja žena zbog koje se osjećaju ugroženi a koja je asertivna i probitačna, i to automatski.

Najiskreniji je jedan moj prijatelj koji je na tu temu rekao: „Imali smo u uredu šeficu koja je odrađivala 80 posto posla. Bila je stroga i snažna i znala je kako nas natjerati da damo najbolje od sebe. Pa ipak, zvali smo je kuja. Iako sama po sebi nije bila loša osoba, taj epitet pratio ju je od samog početka i ona je to znala. Danas vidim da je bila uspješna u tome što je radila i da nije bilo nikakve zlobe u odnosu prema nama. Jednostavno je željela i trudila se da naš posao bude napravljen kako spada.“

Pa ipak, bila je „bitch“, i ponekad je taj epitet nosila kao značku časti. Jer ako bi je se označilo kao mekanu, nježnu osobu, to je značilo da obavlja dobar posao. Sve manje od toga bi značilo da je previše „žensko“ za ulogu koju je obavljala.


Pročitajte više: 6 stvari koje je ambicioznim ženama dosadilo slušati


Žalosno je ustvari da smo i mi same podlegle tim stereotipima. Smatramo da je u tom strašnom muškom svijetu nemoguće napredovati ako i same nismo kao muškarci. Zaboravile smo da se, kao što smo se borile za pravo na rad i pravo glasa, sad moramo boriti i da nas se ne napada i karakterizira.

Za mojeg prijatelja s početka priče, nisam sigurna da je u pravu. Postoji jasna razlika između biti kuja i ponosno koračati ciljem koje smo si zadale. Posebno je to teško u korporativnom svijetu gdje moraš biti jasan i dosljedan menadžer, bez obzira jesi li muško ili žensko. No ipak, proći će još puno vremena da se razbiju ti stereotipi i da nas se prihvati kao ravnopravne. Do tad, ako smo nervozne, po uredskim kuloarima će se pričati ili da smo eto, upravo u PMS-u, ili da smo jednostavno – „bitch“. Pomiriti se s time ili se boriti, pitanje je koje ostavljam vama.

Autor: blogerica Dubravka Lisak, Život u Irskoj

Foto: 123rf

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

pogreške u komunikaciji

4 najčešće pogreške koje činimo u komunikaciji!

Velik dio uspjeha u poslu i u životu ovisi o komunikaciji. Dobra komunikacija izgrađuje odnos i olakšava postizanje ciljeva, dok ona...
- Advertisment -