Kaže se kako se ‘na muci poznaju junaci’. U slučaju Kristine Vlahović, njeno je mjesto među junacima zagarantirano. Ova 37-godišnjakinja već se devet godina, 24 sata na dan, brine za svoje dvoje djece. Rekli biste, ništa neobično. No, niste pročitali Kristininu priču.
Kristina Vlahović – majka, njegovateljica, junakinja
Kada je Kristina Vlahović krenula u rodilište u 29. tjednu trudnoće nije mogla ni zamisliti da će joj taj dan u potpunosti promijeniti život. Blizanci koje je nosila, bili su okrenuti na zadak, a tijekom teškog poroda oboje su ostali bez kisika. Već nekoliko dana nakon rođenja, Kristini i njenom tadašnjem mužu, liječnici su objasnili kako njihovi blizanci, Rudolf i Marija, zbog oštećenja mozga nikad neće moći samostalno funkcionirati.
Nakon toga, dijagnoze su se samo gomilale. Cerebralna paraliza istaknuta je kao glavna bolest, no Rudolf i Marija imaju i tešku mentalnu retardaciju, epilepsiju, opstipaciju, poremećaj hranjenja, hipotrofiju mišića, gastroezeofagealni refluks te brojne druge poteškoće koje ih čine 100 postotnim invalidima kojima je potrebna stalna briga i njega.
Kako priča Kristina, ona se od samog početka pomirila s tim da će djeca do kraja života ovisiti o njoj. Tadašnjem suprugu to nije uspjelo. Odbijao je prihvatiti činjenicu da ima djecu koja ne mogu sama ni podići glavu s jastuka, sve mu je teže bilo slušati prognoze liječnika, a od Kristine i djece se u potpunosti emotivno distancirao.
Kristina je stoga s djecom napustila muža i krenula u život samohrane majke, njegovateljice, medicinske sestre, fizioterapeutkinje, što god su djeca od nje zahtjevala. Nakon razvoda, bivši suprug viđa djecu dva puta tjedno, ali ne pokazuje nikakvu želju da sudjeluje u brizi oko njih.
‘Oni ne komuniciraju, ali osjećaju što se događa oko njih’
Tako se proteklih devet godina Kristinin život vrti samo oko djece. Rudolf i Marija ne mogu ništa sami. I iako ne govore, komuniciraju na sebi svojstven način.
‘Oni su jako osjetljivi. Osjećaju sve. Kad mi je najteže ne smijem se rasplakati pred njima jer oni to odmah razumiju i reagiraju. Počnu im se tijela grčiti, postanu uznemireni. Zato, bez obzira na to koliko mi je u nekom trenutku teško, pred njima uvijek moram biti nasmijana’, priča Kristina.
Kako sama kaže, godinama spava s jednim okom otvorenim kako bi reagirala čim djeci nešto zatreba. Nakon što je zbog iscrpljenosti kolabrirala, shvatila je kako ipak ne može sve sama. Stoga joj u posljednje vrijeme pomaže jedna gospođa. To joj daje mogućnost da obavi sve one poslove o kojima drugi ni ne razmišljaju – plati račune, obavi kupovinu, izađe među ljude.
‘Gospođa je samnom od 9 do 15 sati i u to vrijeme mi pomaže oko djece. Ona je mene sama kontaktirala nakon što je vidjela priču o Rudolfu i Mariji na televiziji. Prvo je dolazila samo subotom, no nakon što sam se srušila, dogovorile smo se da dolazi svaki dan, ali i da joj za to platim’, priča Kristina čija je mjesečna naknada kao majke njegovateljice 2500 kuna. Isto toliko plaća gospođu koja joj dolazi u ispomoć. Bez nje, teško bi se mogla i dalje brinuti za djecu.
‘Što kad više ne budem mogla?’
Ono čega se ova Splićanka sa zagrebačkom adresom najviše pribojava je trenutak kad se više neće moći brinuti za svoju djecu.
‘To je najgora noćna mora svake majke. Ne daj Bože da se razbolim, ili da umrem. Ne znam tko bi se brinuo za njih’, govori Kristina i dodaje kako nikad nije pomišljala da djecu ostavi na brigu u dom.
‘To bi ubilo i mene i njih. Oni su tako osjetljivi, toliko osjećajni, a ja ne mogu zamisliti svoj život bez njih’, priča Kristina.
Iako je tijekom godina uspjela opremiti stan kako bi se što lakše brinula za djecu, novca stalno nedostaje.
‘Oni imaju pravo na tri fizikalne terapije tjedno. To nije ništa za njih. To je tek toliko da im mišići ne atrofiraju. A svaka dodatna fizikalna terapija se posebno plaća. Voljela bi da im mogu priuštiti i da mi u pomoć priskoči stručna njegovateljica, medicinska sestra, ali se njihov sat plaća 70 kuna. Ja to ne mogu platiti. I ovako svakog mjeseca odlazim u minus i dobro da ga imam. Inače ne znam kako bih sve uspjela’, priča Kristina i nabraja koliko joj novca mjesečno nedostaje.
‘Nedostaje između pet i sedam tisuća kuna mjesečno’
Uz njenu naknadu od 2500 kuna, djeca primaju dječji doplatak i osobnu invalidninu te alimentaciju, ali je to tek kap u moru.
‘Kako bi im omogućila dodatne terapije i medicinsku sestru barem nekoliko sati tjedno, mjesečno bi mi trebalo još pet do sedam tisuća kuna’, kaže Kristina i dodaje kako joj, kad god mogu, u pomoć uskaču brat i roditelji, ali često ni to nije dovoljno.
Rudolfa uskoro očekuje operacija kukova, što će dodatno rastrgati Kristinu jer će jedno dijete boraviti u bolnici, a drugo kod kuće pa će boravak u bolnici morati uskladiti sa gospođom koja će se brinuti za Mariju.
Ukoliko želite pomoći Kristini, možete joj se direktno javiti na e-mail [email protected] ili na mobitel 098-689-541 ili uplatiti novac na žiro račun u Zagrebačkoj banci, IBAN:HR382360000-3110565131.
Foto: privatni album Kristine Vlahović
