Zašto i ja plačem na dodjelama Nagrada za najbolje poduzetnice?

U četvrtak je WiA šestu godinu zaredom dodijelila Nagrade za najbolje poduzetnice godine. Zahvalna sam što imam tu čast, privilegiju i blagoslov (ne, ovo nije floskula) biti u žiriju od dana jedan.

To konkretno znači da sam gledala Ivanu kako je s kandidatkinjama prolazila i faze nagovaranja da se prijave, hrabrila ih da odbace sve sumnje u sebe, da nisu dovoljno dobre, da nije još trenutak da se prijave, da im brojke još nisu dobre, da šta će one se javljati, ma nisu one uspješne ima neka druga uspješnija i sl.


Pročitajte više: Ovogodišnje najbolje hrvatske poduzetnice su Dorotea Effenberger, Kristina Ukalović i Danira Glavinić!


Ivana je mnoge uvjerila da se prijave, da se, kako ja kažem maknu sebi s puta i da pobijede sebe samom prijavom. E, a onda je na nama u žiriju čitanje tih svih prijava, razgovori sa ženama, slušanje tih priča…Dakle naplačem se putem k’o kišna godina.

Jer tu su priče kako nitko nije vjerovao u njih, kako su im svi govorili da su lude, da to nema smisla, da neće uspjeti, nitko im nije dao podršku, mnoge su kretale s malom djecom na rukama, od nule, mnoge i iz minusa, s (tuđim) dugovima… doslovce kontra svega i svih.

Puno je tu priča o besanim noćima, padovima, sumnji u sebe, ali i pobjedi sebe, uspjehu izvana, ali i onom važnijem iznutra. I nema boljih i lošijih priča. Ima samo drugačijih brojki. I onda nekako izaberemo neke iako su sve pobjednice (ni to nije floskula) i onda one krenu držati govore.

U govorima je toliko strasti, toliko boli, toliko nepotrebne društveno nametnute i samonametnute krivnje, toliko razapetosti, toliko nepotrebne žrtve, toliko dvojbi jesu li bile dovoljno dobre majke, smiju li željeti nešto drugo osim majčinstva, smiju li željeti ostaviti trag i učiniti ovaj svijet boljim, smiju li biti svoje… smiju li sebe staviti na prvo mjesto..

Uglavnom je tu dosta priča i o samohranim majkama, o djeci koja su stalno s njima, njihovi pomagači, asistenti..

Puno je tu suza zbog osjećaja krivnje jesu li mogle biti bolje majke. Ali tu je i puno ponosa. A puno je i komplimenata. A najvažniji je onaj kad u očima svojih kćeri i sina vide onaj sjaj koji govori To je MOOOJA mama!

Balans je mit, harmonija tj. sklad koji same stvorite je važan, dovoljno ste dobre, vrijedite, zaslužujete. Živite po svom. Prijavite i sebe i barem jednu drugu ženu druge godine, prijavite se ako sad niste pobijedile, budete drugi puta. Ionako ste sve pobjednice. Prijavite se i ako mislite da je neka druga bolja, jer vaša priča je tu i zbog drugih žena

Možda baš vi budete poticaj nekoj drugoj ženi da može i ona, da u svojim besanim noćima punim sumnje naleti na vašu priču i vidi da nije sama u svemu. I da se može uspjeti. Unatoč svemu i svima.


Pročitajte više: Inspirativna poduzetnica godine Dorotea Effenberger od malog obrta stvorila firmu Tahograf koja zapošljava 100-tinjak zaposlenika u Hrvatskoj i regiji


Biti poduzetnik u Hrvatskoj je ludilo, biti poduzetnica još luđe, majka poduzetnica još luđe, single/samohrana majka još luđe… itd… No i 2020. i korona WIA žene nije zaustavila.

Ove žene ništa ne može zaustaviti. One idu naprijed, baš unatoč svemu i svima. I vjerujte mi stižu tamo gdje žele. I stići će.

PS. Više ne stavljam maskaru kad idem na event. Nemojte ni vi.  

Vidimo se iduće godine.

Autor: poduzetnica Kristina Ercegović, Business Cafe

Foto: Martina Cvek

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

umor-nakon-videopoziva

Osjećate li i vi intenzivan umor nakon videopoziva? Evo o čemu...

Umor nakon videopoziva je stvaran, potvrdili su znanstvenici. Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Stanfordu pokazalo je da brojni ljudi osjećaju ekstremni...
- Advertisment -