Žene u Saudijskoj Arabiji dobile pravo glasa

U zemlji u kojoj žene ne smiju otvoriti bankovni račun bez odobrenja supruga, ne smiju izaći iz kuće bez pratnje, u kojoj moraju poštivati strogi kodeks odijevanja, pa čak ni ne smiju voziti, napokon su dobile jedno od osnovnih prava, koje je garantirano konvencijama i Ustavima raznih zemalja– pravo glasa.

Pomak u pravima žena u Saudijskoj Arabiji

Prvi put nakon 2013. godine, kada je kralj Abdullah kraljevskim dekretom ženama omogućio da budu članice Savjetodavnog vijeća, žene su dobile novo pravo – pravo glasa. Još 2011. godine, sada već pokojni kralj Abdullah, najavio je da će žene dobiti prava političke participacije, iako se tada nije znalo kada će to točno biti.

Saudijska Arabija je poznata diljem svijeta zbog kršenja osnovnih ljudskih prava žena, zbog čega je konstantno kritizirana od strane mnogih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava.

Tako je sada ženama dopušteno glasanje, ali i kandidiranje na izborima. Vlada Saudijske Arabije pozvala je žene diljem zemlje da se registriraju na popis birača, ali i zainteresirane žene da se kandidiraju na predstojećim izborima u prosincu ove godine.

Koliko je god ova vijest obradovala žene, ništa bez ograničenja. Ženama je odobreno pravo glasovanja samo na općinskoj razini, a ni samo glasovanje neće proći bez problema.

„Omogućavanje ženama da glasuju je samo prvi korak prema punoj jednakosti za žene… Neki su se ljudi žalili da mnoge Saudijske žene nemaju osobnu iskaznicu koja je potrebna za glasovanje“, izjavio je Adam Coogle iz organizacije Human Rights Watch.

Žene u Saudijskoj Arabiji mogu zatražiti osobnu iskaznicu bez ičijeg dopuštenja, no glavni problem su upravo zakonska ograničenja kretanja, ali i činjenica da ženama život još uvijek diktiraju muškarci u obitelji.

„Iako je glasovanje znak napretka, premda samo na općinskoj razini, to nije dovoljno da se omogući puna integracija žena u javni život Saudijske Arabije“, dodao je Adam Coogle, inače promatrač organizacije za Srednji Istok.

Žene potrebne za rast ekonomije

Već spomenuti kralj Abdullah još je od 2005. godine kada je došao na vlast počeo polako proširivati prava ženama u zemlji. Omogućio im je prijavljivanje u hotel bez pismene dozvole muškarca, imenovao prvu zamjenicu ministra, otvorio prvo mješovito sveučilište (za žene i muškarce), omogućio sportašicama da se natječu na Olimpijskim igrama 2012. godine i sl.

Ove promjene možda su naizgled male, ali jedino se malim promjenama ženama mogu omogućiti neka prava u državi u kojoj vladaju strogi vjerski zakoni. Njegov nasljednik, kralj Slaman, nije ukinuo prava koje je Abdullah uveo. Zašto? Izgleda da se i ova država suočava sa sve težim održavanjem standarda života.

Saudijska Arabija je, osim po nepostojećim pravima žena, poznata i po naftnim derivatima. Bogatstvo „crnog zlata“ donijelo je i određeni životni standard, kojeg je zbog padajuće cijene nafte, postalo teško održavati.

U zapadnim zemljama je već odavno postalo nemoguće „normalno živjeti“ sa samo jednim prihodom u kućanstvu. Ista stvar polako postaje očita i u Saudijskoj Arabiji. Budući da su muškarci u zemlji naučeni na život na „visokoj nozi“, ženama se daju sve veća prava i uviđa važnost žena za rast ekonomije.

Mnoge žene u toj državi već rade. Naravno, u tradicionalno ženskim zanimanjima – edukaciji, zdravstvu i javnim uslugama, ali isto tako čine samo 16 % ukupno zaposlenih osoba, što je daleko od zadovoljavajućeg postotka.

Pravo glasovanja i pravo na rad su osnovna prava svakog čovjeka i omogućavanje ženama u Saudijskoj Arabiji na jedno i drugo je svakako hvale vrijedno. No, pitanje je omogućuje li se tim ženama koje rade da same upravljaju svojim novcem? I na kraju, hoće li kandidatkinje na izborima imati stvarno pravo da uvedu neke promjene? Ovo zadnje tek valja vidjeti.

Foto: Flickr/ Tribes of the World

POVEZANI ČLANCI:

PROČITAJTE JOŠ:

1 KOMENTAR

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

Treba li CEO koristiti društvene mreže? „Za pet godina, tvrtke koje...

Ideja korištenja društvenih mreža mnogim korporativnim liderima čini se strana. Čak su i njihovi komunikacijski savjetnici u strahu da će tako...