Kada i kako se zaštititi od krađe ideja, projekata…?

ugovor o tajnosti podataka

 

Postoje razne situacije u poslovanju koje zahtijevaju ugovore ili sporazume o tajnosti podataka kako bi se zaštitile vrijedne informacije.

Prema definiciji CIS-a, ugovor o tajnosti podataka ili NDA (eng. Non-disclosure agreement) je pravni ugovor između najmanje dvije ugovorne strane kojim se štite povjerljive informacije, znanje ili materijal koje strane žele podijeliti jedna s drugom u neku svrhu, ali žele ograničiti pristup trećim stranama.

Kada potpisati ugovor o tajnosti podataka?

Osnivač marketinške agencije Market Domination Media Jonathan Long naveo je pet situacija u kojima ga je potrebno potpisati:

Kod prodaje ili licenciranja proizvoda ili tehnologije

Želite li spriječiti da potencijalni kupac koristi vaše informacije ili brojeve za pregovore s drugima, odnosno, kako ne bi otkrivali vaše vrijedne podatke konkurentima.

Kad zaposlenici imaju pristup povjerljivim informacijama

Ukoliko bi objavljivanjem neke informacije mogla nastati šteta u vašem poslovanju,primjerice o vašim ugovorima s proizvođačima ili dobavljačima, listi klijenata i slično, svakako morate potpisati ugovor sa zaposlenicima.

Kod predstavljanja ponude potencijalnom partneru ili investitoru

Partneri ili investitori mogu vam biti od velike pomoći u biznisu, no s druge strane, vi im dajete mnoge informacije – o vašim osobnim stvarima, poslovnim financijama i slično.. Ovo je osobito važno kad razgovarate s više potencijalnih partnera ili investitora.

Kad tvrtka s kojom surađujete ima pristup osjetljivim informacijama

Kao što je to slučaj s kompanijom Beds Online koja od svakog novog klijenta traži da potpišu ugovor. Budući da rade kampanje za razne brandove, moraju prikupiti veliku količinu podataka. Imaju pristup njihovim vrlo vrijednim podacima – e-mailovima, kupcima i slično.

Kod dijeljenja poslovnih informacija s potencijalnim kupcem

Ukoliko se odlučite na prodaju svog biznisa, potencijalnom kupcu morat ćete otkriti svaki djelić financijskog i operativnog poslovanja.  I pritom nikad ne znate tko je ozbiljan kupac, a kome zapravo i nije cilj kupiti vaš biznis.

Odvjetnica Marta Marinović je pritom dodala kako se on sklapa i u svim situacijama kada sama stranka procijeni da je to potrebno, bilo radi osjetljivosti i tajnosti podataka kojima druga strana ima pristup ili projekta kojeg želi zadržati u tajnosti.

Najčešće su to ipak situacije kada se rade različite vrste procjena unutar same tvrtke koje zahtijevaju pristup povjerljivim poslovnim informacijama ili rad na određenom projektu.

Što stoji u ugovoru?

Marta je također objasnila kako se u ugovorima o povjerljivosti podataka točno definira što se smatra povjerljivim informacijama ili se definira sam projekt koji se štiti. Osim toga, definira se iznos kazne koji se mora platiti u slučaju kršenja ugovora.

„Prema mom iskustvu visoke novčane kazne su najbolji način za odvratiti ljude od kršenja ugovora o povjerljivosti, koje su ujedno i jedina vrsta sankcije. Međutim, osim ako druga strana ne da zadužnicu ili mjenicu kao sredstvo osiguranja plaćanja (što je u praksi izuzetno rijetko), jedini put zaštite i naplate nastale štete je sudski postupak“, objasnila je.

Taj ugovor sastavlja odvjetnik, te se potpis na ugovor u pravilu ovjerava kod javnog bilježnika.

„Moj savjet poduzetnicama bi bio da prije ulaska u bilo kakve pregovore u kojima bi mogle biti iznesene povjerljive informacije, konzultiraju odvjetnika koji će im znati sastaviti ugovor te dati savjet kojim će se najbolje zaštititi njihovi interesi“, poručila je Marta.

Foto: Pixabay

Nema komentara

Komentirajte

Vaša email adresa neće biti objavljena.