Koliko puta si se uhvatila kako živiš na autopilotu? Onaj tihi osjećaj da nešto nije u redu, da ti život klizi kroz prste dok ga ti pokušavaš sustići… ali nemaš vremena stati i pitati se: „Živim li JA ovaj život?“
Moram na posao (koji ne volim i radi kojeg imam grč u želucu, ali hej, plaća račune). Retinol kremice za lice (‘must have’); nova pegla za kosu (svi pričaju o njoj); novi kvartovski brunch lokal (društvene mreže su ih pune) moram tamo na kavu… Mama je rekla da joj moram nešto obaviti. Šef mi je dao zadatak koji moram napraviti. Prijateljica očekuje da joj pomognem oko dječjeg rođendana.
„Radi na poslu pa radi doma: kuhaj, peri, peglaj, čisti. Zašto je sve i dalje prljavo? Zašto ništa ne stižem? I kada je već nedjelja navečer?! Noćas opet ‘reset’ i idemo iz početka“, zvuči li ovo kao kaos svakodnevnih misli koje prelistavaš?
I onda, negdje između zadnjeg gutljaja jutarnje kave i još jednog ‘moram’, proleti ti kroz glavu misao:
„Ne razumijem kako sve druge žene mogu držati ovaj tempo?! Život jednostavno mora biti više od to-do lista!“
To je onaj trenutak kad se tvoj unutarnji glas probudi. Nije tvoj život pogrešan, samo si predugo živjela prema tuđem kompasu. Idemo zajedno pronaći tvoj vlastiti ‘sjever’.
Univerzalni životni kalup: kako smo zaboravili na sebe
„Kupujemo stvari koje ne trebamo, novcem koji nemamo, da bismo impresionirali ljude do kojih nam nije stalo“, rečenica je koju je prije skoro 100 godina rekao Robert Quillen. Primjenjiva je danas jednako kao i tada, možda čak i više.
Povodiš se za stvarima koje su ti drugi definirali kao bitne i za onim što ‘moraš’ ostvariti. Odmalena si navođena na to ‘tko trebaš biti’ i ‘što trebaš raditi’ kroz vrlo jasan, sveprihvaćen životni kalup: škola, posao, obitelj, djeca, kuća, gosti na večeri i život ‘po špagi’.
Sve one žene koje imaju svoj put, one su ‘čudne’. Drugačije. Neprimjerene. Prije 300 godina, zvale su ih vješticama. Danas ih samo gledaju poprijeko. Ali ti znaš da ne smiješ biti takva, da te se ljudi oko tebe ne bi slučajno sramili.
Pročitajte više: Što su zdrave granice? Zašto ih je tako teško postaviti?
Izgubljen kompas u svijetu tuđih očekivanja
I dok svakodnevno juriš da stigneš sve što ‘moraš’, ne primjećuješ da te zapravo vodi karta koju nikada nisi sama nacrtala. Gdje si u svemu tome ti? Gdje je tu prilika da čuješ svoje misli? Svoje želje? Svoje potrebe?
Kada si zadnji put osjetila da je nešto što si odabrala stvarno bilo za tebe? Baš za tebe? Nešto što je nahranilo onaj tvoj unutarnji dio, skriven od svih pogleda?
Kada si zadnji put osjetila onu istinsku sreću i veselje? Znaš li uopće kako izgleda unutarnji mir? Onaj osjećaj kada si sama sa sobom u tišini i sretna si, čisto zato što postojiš?
Ili ti se ipak čini kao da robotski ideš kroz život. Odrađuješ što drugi kažu. Misliš što drugi očekuju. Vidiš u sebi samo ono što drugi vide u tebi.
Tvoje misli, tvoji osjećaji, tvoj jedinstveni DNK… sve to je tvoja neponovljivost. A sada pogledaj oko sebe i iskreno si reci: koliko se jedinstveno zaista osjećaš?
A što je tvoj unutarnji kompas i zašto ga ne čuješ?
Možda misliš da je tvoj unutarnji glas zakopan duboko u tebi, da si ga izgubila tamo negdje davno.
A što ako ti kažem da je tvoj unutarnji kompas onaj najglasniji dio tebe? Onaj dio koji stalno viče i traži tvoju pozornost, a ti ga uporno gasiš, nekoliko puta dnevno.
Da, to su misli protiv kojih se boriš. To su želje koje odbacuješ kao ‘neostvarive za mene’ ili ‘za one sretnije ljude’.
To je onaj glas koji vrišti: „Žedna si, nisi gladna. Popij vode!“, dok ti posežeš za čokoladom.
To je onaj glas koji ti govori: „Umorna si, idi spavati“, dok ti već drugi sat ‘skrolaš’ po mobitelu.
To je onaj tihi, ali uporni šapat koji kaže: „Dovoljno si dobra i zaslužuješ ljubav“, dok ti sama sebi na glas govoriš da za tebe nema nade jer ti očito nije suđeno pronaći iskrenu ljubav te da se trebaš pomiriti sa situacijom u kojoj se nalaziš.
Da, tvoj unutarnji kompas je sve ono protiv čega se boriš, a da to i ne znaš.
Što možeš učiniti već danas?
Nećemo se boriti. Nećemo analizirati. Ovaj tjedan, vježbat ćemo samo jednu, najtežu i najvažniju vještinu na svijetu: slušanje same sebe. Pružit ćeš priliku sama sebi primijetiti ono što ti želiš, trebaš ili jednostavno osjećaš.
Tvoj zadatak za ovaj tjedan je: SVAKI PUT KADA SE NAĐEŠ U UNUTARNJEM KONFLIKTU, U BORBI IZMEĐU ONOGA ŠTO ‘BI TREBALA’ I ONOGA ŠTO ‘OSJEĆAŠ’, STANI NA SEKUNDU.
Ne moraš ništa napraviti. Samo primijeti ta dva glasa:
Glas #1 (naučeni program): To je onaj glas koji ti govori da moraš još raditi iako si umorna. Onaj koji ti govori da pojedeš kolač iako nisi gladna. Onaj koji ti govori da nisi dovoljno dobra.
Glas #2 (TVOJ KOMPAS): To je onaj tihi, ali uporni osjećaj u trbuhu. Onaj šapat koji kaže: „Odmori se.“ Onaj koji kaže: „Žedna si.“ Onaj koji kaže: „Zaslužuješ bolje.“
Tvoj zadatak nije da odmah poslušaš Kompas. To je preteško za početak. Tvoj jedini zadatak je da priznaš da oba glasa postoje.
Samo u sebi reci: „Aha. Osjetim vas oboje.“
Cilj nije pobijediti u borbi. Cilj je postati svjesna da se borba uopće događa. To je prvi korak da prestaneš gasiti ovaj važan alarm. To je početak povratka sebi.
Možda nećeš sve čuti prvi dan. Ali svaki put kad zastaneš, ‘tvoj kompas’ progovori malo jasnije. S vremenom, ‘tvoj kompas’ će postati važniji od starog nepotrebnog nametnutog i naučenog programa. I tada ti više neće biti važno ni tko ima očekivanja prema tebi, ni kakva su. Tvoj kompas će te voditi kroz tvoj vlastiti autentični put prema lakoći postojanja i unutarnjem miru.
Autorica: Mirna Miljković, Cert. Hyp. Mindset Shift Consultant, Pomažem ženama osloboditi se nevidljivih ograničenja i postati najbolja verzija sebe.
Ovo je 15. nastavak serijala u kojem zajedno čistimo mentalni nered. Naš cilj je jednostavan: nećemo čekati Novu godinu da bismo živjele život kakav želimo. Kroz ovaj proces, mi već sada gradimo unutarnju snagu i jasnoću, kako bismo 2026. godinu dočekale ne s listom novogodišnjih odluka, već sa stvarnošću koju smo si same dopustile stvoriti.
Sljedeća kolumna: Zašto se svađamo oko gluposti? – tajna ‘četiri razgovora’ koji se vode istovremeno
Serija kolumni: UVOD, DRUGA, TREĆA, ČETVRTA, PETA, ŠESTA, SEDAM, OSAM, DEVET, 10., 11., 12, 13, 14.
Napomena: Sadržaj ovog članka je informativnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za profesionalni psihološki ili medicinski savjet. Ako se suočavaš sa stanjima kao što su glasovi u glavi koji te navode da napraviš nešto loše sebi ili drugima ili imaš druge ozbiljne zdravstvene izazove, obavezno se bez odgode obrati liječniku opće prakse. Hitna psihološka pomoć dostupna je i putem telefona. Možeš nazvati 112, a dostupna je i podrška 0-24 na broj 01/2376-470 – Regionalni centri za psihotraumu (kontakti).
Foto: Canva, Midjourney
