Ove hrabre vatrogaskinje sa četveronožnim pomagačima su spašavale unesrećene u Petrinji!

U nevolji se poznaju junaci, pa su se tako u katastrofi koja je zadesila Petrinju pokazala hrabra srca spremna pomoći unesrećenima. Osim vatrogasaca koji se ovim poslom bave kako bi pomogli drugima, ovoga su se puta u pomoći pridružili i četveronožni pomagači obučeni upravo za ovakve situacije. Gorana Smoljenović, inspirativna žena, bankarica i vatrogaskinja kojoj je posao i obuka pasa, jedna je od onih koji su spašavali što se spasiti može iz ranjene Petrinje. Gorana i njezine kolegice, Matea Makek i Kristina Šarović, podijelile su s nama sve o obuci pasa i situacijama poput tragične u Petrinji.


Pročitajte više: Zavlače se u ruševine, penju na krovove i spašavaju živote, one su članice HGSS-a!


Gorana je hrabra žena koja stoji iza discipline malih pomagača, čiji je doprinos u ovakvim situacijama ogroman. Inače bankarica koja u Kentbanci svaki dan odradi punu smjenu od 8 sati, vikendom već 15-ak godina provodi obuku pasa dužim treninzima, a kroz tjedan jednom do dva puta i kraćim.

Kristina Šarović također trenutno stažira za vatrogaskinju, a trenira oko tri godine. Prošle je godine položila prvi ispit sa psom, koji joj je prvi na obuci.

Prizori iz Petrinje koje smo imali priliku vidjeti na malim ekranima, iz dana u dan su nam slamali srce i tjerali suze na oči, što je neusporedivo drugačiji dojam od onog u stvarnosti.


Pročitajte više: Evo kako možete pružiti potporu poduzetnicama Sisačko-moslavačke županije!


“Kad ulaziš u ruševinu, pitaš se, što ako baš sada dođe do ponovnog podrhtavanja? A onda zanemariš tu misao, i odradiš ono za što si se do tada spremao. Bilo je tu izmiješanih emocija – s jedne strane vidite sav taj tužni kaos, a s druge vojsku ljudi koja se bez zadrške digla da pomogne. Pomislite da je moglo biti i gore i da će se pomoći svima, a onda vam se srce slomi kad vidite da dijete čeka u redu za topli obrok i znate da nema krov nad glavom…”, rekla je Kristina Šarović.


Pročitajte više: Anita Kaleb do trideset prve godine rodila troje djece, pokrenula biznis koji širi i još stigne biti vatrogaskinja


Scena je to koja se jednoj od heroina, Kristini Šarović posebno urezala u pamćenje. Za nju i njezinog psa bilo je to prvo iskustvo odlaska u stvarnu akciju. Trenirali su na različitim terenima i u različitim situacijama, no ništa te ne pripremi na realnost koja te dočeka na terenu, kao što je bio slučaj u Petrinji, priznala je Kristina.

Kristina Šarović

“U tom trenutku počinješ shvaćati odgovornost koju imaš kad izađeš sa psom na teren. Kroz glavu ti prolazi da su sve lokacije na kojima se trenira donekle sigurne, a na terenu nakon potresa je sve nestabilno”, opisala nam je Kristina.

Obuka pasa kao kontinuirani proces i način života

Kako bi pas bio spreman na ovaj veliki korak, potrebne su minimalno dvije do tri godine obuke u kojoj se uče razne vještine pomoću isceniranih katastrofalnih situacija. Primjerice, osiguraju se uvjeti ruševina kao u scenama potresa, ljudi se sakriju ispod ruševina i na psima je da ih nanjuše. Na prvom stupnju pas ima 15 minuta da pronađe lažne žrtve, a na drugom do pola sata. Tek nakon takvih uspješno položenih testova discipline, poslušnosti, svladavanja prepreka i samo traženja, pas je spreman za stvarne akcije.

“Svaki trening traženja drugačiji je i jedinstven. Na treninzima si međusobno pomažemo i “glumimo” žrtve koje psi trebaju pronaći. Budući da naša ekipa specijalizira traženje u šumama i ruševinama, često treninge održavamo u blizini planinarskih puteva, što izaziva razne reakcije kod prolaznika kojima i nije jasno što mi to radimo i zašto se skrivamo po šumi. No, upravo ta ‘igra skrivanja’, zapravo je pomno isplaniran scenarij koji pomaže našim psima da shvate svoj zadatak i poboljšaju svoje vještine”, objasnila je Matea Makek koja trenutno stažira za vatrogasca.

Matea Makek

Gorana trenutno obučava svog trećeg spasilačkog psa. Graničarski škotski ovčari Sunny i Tya, imaju položene sve ispite za traženje u ruševinama i prirodi. Sunny ima skoro 15 godina i uživa u zasluženoj mirovini, Tya ima 12 godina i pomaže u iznimnim situacijama, kao iskusna dama koja ima bezbroj treninga u nogama i radila je na ruševinama diljem Europe. Najmlađi Lamar ima 4 godine i položio je prve ispite, te pred njim stoji daljnje licenciranje, puno truda i rada. S obzirom da je obuka pasa dugotrajan i kontinuiran proces jer je radni vijek pasa relativno kratak, obuka spasilačkih pasa je način života i poziv. Većina pasa radno su sposobni do cca 10-12 godine života, ovisno o pasmini, tako da u nekom trenutku svi koji se time ozbiljno i dugo bave, imaju nekoliko umirovljenika i nove pse u fazi obuke.

U Petrinji je prvi puta sa psima bila na stvarnom terenu pogođenim potresom. Sa psima je tamo pretražila nekoliko objekata, no u njima, srećom, nije bilo žrtava, za razliku od Majskih Poljana gdje je bilo nekoliko slučajeva izvlačenja iz ruševina. Kao i svi vatrogasci, u taj je posao ušla sa željom da radi intervencije, da pomaže, spašava, sanira krovove, dimnjake i sve što je trenutno zapravo najaktualnije, tako da i kada ne radi sa psima, posla uvijek ima.

Petrinja je nešto na što se cijeli život pripremamo

“Mogu reći da je ova Petrinja nešto na što se zapravo mi cijeli život pripremamo. Nažalost, molimo Boga da se ništa ne desi, ali to je to za što se obučavamo i za što triput tjedno treniramo. Stvarno bih rekla da je ovo neki vrh gdje vidite uživo koliko razaranje može biti i koliko ljudi preko noći ostane bez svega i gdje mi možemo konačno sudjelovati”, rekla je Gorana Smoljenović.

obuka pasa
Gorana Smoljenović

Pročitajte više: Zašto je gospođa koja kuha kavu na ruševinama naš uzor u upravljanju emocijama?


Osim toga, spašavanja uz pomoć pasa do sada je obavljala većinom po prirodi i šumama, kao traganje za izgubljenim ili dementnim osobama.

Ono što se mnogi pitaju je kako Gorana uspijeva balansirati posao u banci s vatrogastvom i obukom pasa. Odgovor je poprilično očekivan – teško. S obzirom na to da radi puno radno vrijeme, za duže obuke ima vremena tek vikendima. Za odlazak u Petrinju uzela je slobodne dane, a trud je prepoznala i KentBanka koja ih je podržala donacijom za nabavku opreme prijeko potrebne za rad i na LinkedInu objavila sljedeće:

Dvonožni i četveronožni heroji

Iznimno smo ponosni na našu kolegicu Goranu Smoljenović koja je kao članica DVD-a Prečko i instruktorica za obuku spasilačkih pasa sudjelovala u akcijama pronalaska i pomoći unesrećenima nakon razornog potresa na području Sisačko moslavačke županije. Gorana je sa svojim četveronožnim prijateljem Lamarom i kolegama iz DVD-a redovito na terenu gdje brine o što skorijoj normalizaciji stanja na područjima zahvaćenim potresom. Uloga i važnost spasilačkih pasa u ovakvim situacijama je iznimna. Pseći nos je još uvijek, bez obzira na razvoj napredne tehnologije, najsofisticiraniji alat kojim se pretražuje na dubinama, odnosno ispod ruševina. Obuka spasilačkih pasa je dugotrajan, kontinuiran i skup proces u kojem sudjeluju volonteri predani humanitarnom radu, kojima spasilački psi nisu samo alat, već najbolji prijatelji, timski kolege i članovi obitelji. KentBanka je prepoznala njihov rad i podržala ih donacijom za nabavku opreme prijeko potrebne za rad.”

Hrabre žene koje se odluče na ovaj način života

Mnogo je hrabrih žena koje su se u životu odlučile baviti ovakvim poslovima, a među njima je i Matea Makek, stažistica za vatrogasca, koja trenutno ima prvog (udomljenog) psa s kojim radi za spasioce. Sa svojim psom Luxom, DVD-u Prečko pridružila se prošle jeseni, nakon što su zajedno prošli osnovni tečaj za spasilačke timove. Lux je nedavno napunio godinu dana, a uskoro će biti dovoljno star da počnu izlaziti na prve ispite za spasilačke pse.

Pred njima je još puno rada i učenja kako bi bili spremni odazvati se na akcije poput one u Petrinji, za kakve se pripremaju, ali se nadaju da do njih neće doći.

Volonterski rad Matei je jako bitan i vrlo je ponosna na priliku koju je dobila pridruživši se svojoj ekipi kako bi učila od iskusnijih kolega. U tom smjeru, Matea se nada da će se u budućnosti otvoriti nove mogućnosti školovanja u sklopu grane kinologije koja ima humanitarni aspekt, a o kojoj se u posljednje vrijeme sve više govori.

Vatrogasni psi su članovi obitelji

Za razliku od policijskih ili vojnih pasa, vatrogasni psi su i kućni ljubimci i članovi obitelji, a obuka spasilačkih timova je na volonterskoj bazi – od troškova koje snosi obuka pasa, putovanja na ispite i nove lokacije treninga, do troškova uzdržavanja pasa, hrane, opreme i veterinarskih intervencija.

“Iz tog razloga, jako smo zahvalni na donacijama koje nas podržavaju u radu te organizacijama koje su prepoznale važnost ovakvog rada”, rekla je Matea.

Foto: Privatna arhiva

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

smirilica

Kako je Aklea Neon stvorila ringtone koji smanjuje strah od...

"Bilo je strašno, zemlja se tresla, zidovi su počeli pucati. Počela je padati žbuka sa stropa, klinci su počeli vrištati", prisjećaju...
- Advertisment -