Kolegica te moli da preuzmeš dio njezinog posla, iako si već zatrpana. Kažeš: „Nema problema.“ Prijateljica te zove na kavu i usputno spomene da se baš dugo niste vidjele ili da si obećala da ćete se ovaj tjedan obavezno vidjeti. Kažeš: „Naravno, može!“, iako si upravo planirala imati sat vremena za sebe jer ti treba malo mira. Član obitelji očekuje da riješiš njegov problem. Kažeš: „Da, da, može. Nema problema.“
I dok izgovaraš te riječi, u želucu osjećaš grč, a u tijelu težinu. Onaj tihi, ali uporni glas u tebi vrišti: „Ne želim! Ne mogu! Nemam snage!“ ili jednostavno „NE DA MI SE!“ Ali ti ga ignoriraš. I svaki put kad kažeš ‘nema problema’ (a u sebi osjećaš kako je to upravo postao još jedan tvoj problem), zapravo izdaješ sebe, po tisućiti put, u maloj, neprimjetnoj tišini.
Zvuči poznato?
Ako ti je ovaj osjećaj poznat, možda pronađeš utjehu u tome da nisi jedina. Naučeni smo da naše granice ne treba poštivati da se netko drugi ne uvrijedi ili, ajme strahote, naljuti. Međutim ono što ćeš danas naučiti je da je imati zdrave granice znak da će te ljudi više poštivati, a ne manje. Zanimljivo, zar ne?
Što su (a što nisu) zdrave granice?
Zaboravi ideju da su osobne granice ružni, visoki, kineski zidovi koje gradiš da bi otjerala ljude i držala ih podalje. Kroz život prihvatila si definiciju da trebaš biti svima i uvijek na raspolaganju, a ako nisi onda si loša osoba. Ograđena. Ne voliš druge. Ne trudiš se i nije te briga.
Granice nisu nepremostivi zidovi i kule koji nas drže odvojeno. Osobne granice su zapravo mostovi i vrata koji spajaju dva svijeta: unutarnji (moj vlastiti svijet) i onaj vanjski (drugi, tuđi).
Zamisli da je tvoj život (tvoja energija i tvoje vrijeme): tvoja kuća. Zdrave granice su vrata na toj kući. Ti, i samo ti, odlučuješ tko ulazi, kada ulazi i koliko dugo ostaje. Ti odlučuješ što je dobrodošlo unutra, a što mora ostati vani.
Granice nisu čin odbacivanja drugih. One su čin poštovanja prema vlastitom domu, tj. prema samoj sebi.
Pročitajte više: Tvoja priča nije tvoja istina – kako te vlastita slika o sebi ograničava
Postavljanje granica: zašto se bojimo zatvoriti svoja vrata?
Možda zato što poistovjećujemo zatvaranje vrata sa zaključavanjem. Zatvaranje vrata je poštivanje svog vlastitog mira, dok je zaključavanje kao miniranje mosta, razrušeni čin koji nitko ne može prijeći. Vidiš li u ovome ogromnu razliku? E pa mnogi ne vide.
Kako to onda izgleda u stvarnom životu?
- Strah od odbacivanja: Učili su nas da je ‘dobra žena’ ona koja uvijek pomaže. Koja je uvijek tu za sve i svakog, i kada treba i kada ne treba. Bez obzira kako se osjeća, koliko i što može. Ona na čija leđa se može stati i još će ti s osmijehom dodati i uteg. Sigurno su te barem jednom u životu usporedili s nekom ženom tipa: „Moja majka je sve to radila, bila u polju i još je imala i 10-ero djece. Nikada se nije žalila.“
Zašto je ona bila takva? Ne zato što je htjela, nego nije imala izbora. Bojala se da će ju, ako kaže ‘ne’, drugi prestati voljeti. Odbaciti. A i, ruku na srce, nije bilo druge. Takav je bio život tada. Pa je naučila i svoju kćer tako. A ona svoju, kada život više nije takav. I sad smo tu gdje ti vjeruješ da svoju ljubav moraš ‘zaraditi’ ugađanjem.
- Osjećaj krivnje: Osjećaš se sebično ako staviš svoje potrebe na prvo mjesto. Glas u glavi kaže: „Što se ti imaš žaliti dok drugima treba pomoć?“. Većina nas je odrastala s konceptom: „Od kud ti pravo da se požališ na nešto kada djeca u Africi umiru od gladi/nemaju ništa/dok ti imaš sve.“
Taj koncept si preuzela i razradila na toliko svojstven način da je postao dio svega što radiš. Kako se možeš odmarati kada ima stvari za napraviti? Ne možeš reći prijateljici da nemaš snage danas za njezinu dramu jer se ne osjećaš dobro. A ne, to bi bilo sebično! A ti nisi sebična. Sebični ljudi su loši ljudi. A ti nisi loša. Pa zato ideš preko svih svojih granica kako bi ti sebi i svima dokazala da ti nisi loša osoba.
Taj osjećaj krivnje i manjka vlastite vrijednosti (i samozaštite kao posljedice tih osjećaja) je toliko moćan u tebi da si uvjerena da je to jedini put. Nema druge opcije. Potrebe svih drugih ljudi (nebitno koliko banalne) su tebi bitnije od tvojih vlastitih. Ta krivnja je čuvar koji ti ne dopušta da se pobrineš za sebe. Jer ti nisi loša osoba.
- Ne znaš kako: Mnoge od nas jednostavno nikada nisu vidjele model zdravog postavljanja granica. U našim obiteljima, možda je bilo normalno da se svi miješaju u tuđe poslove ili da se o potrebama uopće ne govori. Jednostavno nismo imale od koga naučiti.
Bez obzira koji je od ovih razloga ili kombinacije razloga uzrok, posljedica je često ista. Kada nemaš granice, nesvjesno postaješ ‘ljudski otirač’. Iako si tu za sve, dobivaš malo zauzvrat. Ljudi te ne poštuju više, već te jednostavno ‘ne doživljavaju’. Ponašaju se onako kako im ti dopuštaš.
Koliko se brineš o otiraču ispred svog doma?
Sjeti se kada su zadnji put obratila duboku pozornost na vlastiti otirač koji stoji ispred tvojih ulaznih vrata? On služi svrsi, štiti dom. Ali ga pretjerano ne doživljavaš. Možda se u ovom trenutku ne možeš ni sjetiti kako izgleda. Tu i tamo ga se sjetiš, protreseš ili zamahneš metlom preko njega tek toliko. Iako znaš da je vrijedan, ne ulažeš neki veliki napor prema njemu, zar ne?
Isto se događa i s ljudima. Iako si ‘ljudski otirač’ u želji da te se cijeni i voli, dobivaš upravo suprotno. Daješ puno, dobivaš malo. Otvorena si za sve i svakog, a drugi nemaju vremena za tebe i ono što tebe zanima. Tu si za sve, ali kada pomisliš tko je tu zaista uz tebe… popis je mali, pod uvjetom ili čak ne postoji.
Ti tuđe granice poštuješ jer njihovo ‘da’ je vrijedno
Sjeti se ljudi u tom životu koji imaju dobro postavljene granice. Ti dobro znaš kako se prema njima možeš ponašati. Koga možeš nazvati i kada. Jer oni ne vole da im se granice pređu i to ti jasno pokažu. Oni ti jasno daju do znanja što je u redu za njih i što vole, a što ne. Sjeti se samo nečijeg rođendana, kupovine poklona i proslava. Ti znaš da: oni vole prirodne materijale; ništa jeftino; samo organski; znaš da ćete se vidjeti te sljedeći mjesec jer oni se drže rasporeda i ne vole da im ljudi dolaze u kuću preko tjedna…
I ti njihove granice poštuješ. Ne prelaziš. Ne ljutiš se. Znaš da je tako i da su oni takvi. I dalje ih voliš. I njih i njihove granice. Možda ti ne odgovara, ali poštuješ.
A tebe? Tko poštuje tebe koja si prilagodljiva i na raspolaganju?SVI! U tome je kvaka. Svi poštuju tvoja ‘OTVORENA VRATA’ i ponašaju se onako kako im ti govoriš da je u redu.
Drugim riječima, nedostatak granica:
- privlači energetske vampire u tvoj dom koji te crpe energetski, emotivno, fizički, financijski…
- stvara ljutnju i stres, jer si stalno preopterećena i ogorčena te nemaš vremena za sebe.
- uspoređuje te s drugima jer se ne trudiš dovoljno i jednostavno moraš više.
- hrani perfekcionizam, jer pokušavaš ‘savršeno’ ispuniti sva tuđa očekivanja.
- komplicira ti život jer nemaš vremena, energije i volje razmišljati o tome što tebi treba, već samo ideš iz dana u dan i stišćeš kvačice ‘riješeno’ na stvarima koji se ‘MORAJU’ obaviti (ne nužno tvoje).
- uništavaju ti unutarnji mir i radost jer u cijeloj tvojoj priči tvog života, najmanje ima tebe.
Vidiš li sada da postavljanje granica nije samo još jedna tehnika koju treba naučiti. One su najbitniji dio ‘Generalnog čišćenja uma’ i početak svjesnijeg življenja.
Jesi li spremna pročistiti svoj život?
Alat: Jedno Malo Slatko ‘NE’
Kada budeš spremna, možeš početi lagano ‘zatvarati vrata svoje kuće’. Jer ti si previše vrijedna da bi te svi oko tebe koristili kao ‘ljudski otirač’ kojeg svi mogu gaziti kako se tko sjeti i poželi. Vrijeme je da ‘zatvoriš ta svoja vrata’ i postaneš svjesna jedne činjenice:
TI SI TA KOJA ODLUČUJE HOĆEŠ LI, I KOLIKO, OTVORITI TA VRATA I ZA KOGA.
Tvoj zadatak za ovaj tjedan je:
- pronađi JEDNU, najmanju moguću situaciju u kojoj možeš reći jedno, malo, slatko, jednostavno ‘ne’. I kada savladaš to jednostavno ‘ne’, polako počinješ prelaziti na sve teža ‘ne’, dok ne postane u potpunosti sastavni dio tebe i tvog vlastitog zaštitnog programa.
- Kolegica te traži da ostaneš duže?: “Nažalost, danas ne mogu.” (ne trebaš se opravdavati).
- Prijateljica predlaže kavu, a tebi se odmara?: “Stvarno bi te voljela vidjeti, ali ovaj tjedan mi je ludnica. Ajmo sljedeći!” (detalji nisu potrebni)
- Partner očekuje da ti sve obaviš? Smireno kažeš: “Trebat će mi tvoja pomoć oko toga.”
Cilj nije postati ‘teška’ osoba. Cilj je vježbati mišić samopoštovanja. Svako malo, slatko, ‘ne’ drugome je jedno veliko ‘DA’ tebi samoj. To je prvi korak u preuzimanju ključeva vlastitog doma.
Autorica: Mirna Miljković, Cert. Hyp. Mindset Shift Consultant, Pomažem ženama osloboditi se nevidljivih ograničenja i postati najbolja verzija sebe.
Ovo je 14. nastavak serijala u kojem zajedno čistimo mentalni nered. Naš cilj je jednostavan: nećemo čekati Novu godinu da bismo živjele život kakav želimo. Kroz ovaj proces, mi već sada gradimo unutarnju snagu i jasnoću, kako bismo 2026. godinu dočekale ne s listom novogodišnjih odluka, već sa stvarnošću koju smo si same dopustile stvoriti.
Sljedeća kolumna: Tko si ti kada nitko ne gleda? – Kako otkriti svoj unutarnji kompas
Serija kolumni: UVOD, DRUGA, TREĆA, ČETVRTA, PETA, ŠESTA, SEDAM, OSAM, DEVET, 10., 11., 12, 13.
Napomena: Sadržaj ovog članka je informativnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za profesionalni psihološki ili medicinski savjet. Ako se suočavaš sa stanjima kao što su lupanje srca, napadaji bijesa, učestale migrene, dugotrajne nesanice i probavne smetnje ili imaš druge ozbiljne zdravstvene izazove, obavezno se bez odgode obrati liječniku opće prakse. Hitna psihološka pomoć dostupna je i putem telefona. Možeš nazvati 112, a dostupna je i podrška 0-24 na broj 01/2376-470 – Regionalni centri za psihotraumu (kontakti).
Foto: Canva, Midjourney
