Oprah Winfrey jedna je od najutjecajnijih žena u SAD-u čiji se najdugovječniji talk show emitirao čak 24 sezone, svaki dan. Joanne «Jo» Rowling prodala je 450 milijuna primjeraka knjiga i prva je osoba na svijetu koja je, prema procjeni Forbesa, zaradila milijardu dolara od pisanja knjiga. A tu je i Louise Hay, od koje smo se nažalost nedavno oprostiti. Žena koja je svoju svrhu pronašla u pomaganju drugima, kako bi shvatili koliko su zapravo divni, kako bi otkrili svoju moć i s puta uklonili sve ono što im smeta da ostvare svoj puni potencijal.
Što je tim ženama zajedničko?
Neke crte lako je prepoznati, poput slave, bogatstva i moći, zar ne? Crte koje zvuče poput američkog, odnosno britanskog sna. Crte o kojima svi maštamo i rado bismo ih imale.
No, složit ćemo se, ove žene su i veoma utjecajne, velike motivatorice i inspiracija.
Jesu li takve bile oduvijek? Pogađate, nisu.
Preko trnja do zvijezda
Njihove životne priče nimalo nisu simpatične.
Oprah je bila silovana kada joj je bilo 9, s 14 godina postala je majka, a njezin je sin umro u djetinjstvu. Joanne iza sebe ima težak brak i razvod, bila je samohrana majka koja je živjela od socijalne pomoći unatoč svojoj fakultetskoj diplomi. Louise pak je doživjela oboje; incest i zlostavljanje u braku, što njezino tijelo nikako nije moglo oprostiti pa su sve nakupljene negativne emocije urodile – malignom bolešću.
Ne prepričavam ove grozote zato što želim iz tebe izvući emocije i suosjećanje, već želim naglasiti sljedeće. Ove žene imale su grozan život, no unatoč tome izvukle su iz sebe svoj puni potencijal. Borile su se i pobijedile.
One su moje motivatorice.
Vrijeme je da se okreneš sebi pa premda započela od nule
Kao što vidiš, isprika za tebe nema.
Znaš i sama da u našem balkanskom mentalitetu postoji jedna zanimljiva karakteristika, a ta je da volimo sebe predstavljati kao žrtvu. Baš se volimo napatiti, i nad sobom i nad životima onih koje poznajemo. No, vjeruj mi, neće ti to donijeti ništa dobro. Barem ako se želiš osjećati ispunjena i sretna. Isprobala, preboljela, zaboravila. I krenula sam dalje.
Kad jednom kreneš raditi nešto za sebe i svoju dobrobit, a ne zato što ti je netko rekao da bi trebala ili pak misliš da moraš zbog nekoga nešto… vjeruj mi, pronaći ćeš svoju sreću.
Kako bi rekla Splićanka Ana Bučević, dosta si se namorala.
Vrijeme je da se okreneš sebi i svojim potrebama.
Ponekad je, da bismo to osvijestile, potrebno dotaknuti dno.
Dive koje sam danas spomenula dotakle su ga. Dotakle su najdublja razočaranja, sramotu, prijezir, ljutnju, bezvolje, mržnju. No, zatim su se, malo po malo, vraćale u svoj život i vraćale u sebe, poput Fenixa ponovo rođenog iz pepela. Ne mogu ni zamisliti koliko im je teško na tom putu bilo! I iskreno se nadam da ni ti ni ja to nećemo morati jednom doživjeti.
Što je zajedničko onima kojima se divimo?
Zapravo, poanta današnjeg teksta je u tome da se zajedno podsjetimo kako nema onih koji su rođeni pod sretnom zvijezdom, već sreću trebamo graditi same.
Život su iskustva istkana od suprotnosti. Da bismo znale cijeniti sve lijepo što nam se u životu zbiva, ponekad trebamo okusiti i onaj dio suprotnosti koji nam se manje sviđa. Kada na takve životne događaje gledamo kao na lekcije najmudrijih učitelja, kao na motivaciju, upornost i hrabrost, naš život dolazi u balans i daje nam osjećaj sreće.
Stići na dno i ponovo stati na noge vjerojatno je najveći životni izazov.
Ali, to je i dar koji za sobom povlači nadnaravnu, Svemirsku energiju. Onaj osjećaj kada shvatiš da je sve moguće i možeš postići sve ono što si oduvijek željela, ali nisi se usudila.
One su uspjele dignuti se. Ja sam uspjela.
Zašto misliš da nećeš i ti?
Foto: Pexels
Autorica: Andreja Rambrot, pisalica.com
Divan tekst. Jako koncizno i motivirajuce. Hvala autorici 🙂