Jesu li “family friendly” tvrtke takve i prema samcima?

Posljednje dvije godine i u Hrvatskoj sve više jača trend tzv. “family friendly” tvrtki, odnosno tvrtki koje rade na obiteljski osviještenoj politici upravljanja ljudskim potencijalima. Smanjena prava žena u globalu, a posebno majki, u odnosu na muške kolege svakako su bili dovoljan poticaj za ovakvu prijeko potrebnu praksu u našoj zemlji, no ostaje otvoreno pitanje kako to utječe na samce, odnosno na žene koje nemaju obitelj, supruga i djecu. Jesu li one u takvom okruženju ravnopravne majkama ili ne?

Druga strana medalje otvara brojna pitanja

Iako je nedvojbeno “family friendly” pristup majkama i trudnicama potreban, postavlja se i drugo, pomalo zanemareno pitanje. Naime, nitko ne razmišlja o tome kako se s “family friendly” politikom poslovanja nose žene koje nisu majke ni supruge, a rade u okruženju koje je takvo.

Činjenica je da živimo u svijetu punom stereotipa i predrasuda pa se tako često na samce gleda kao na građane drugog reda. O tome se ne govori često u javnosti, no i one se moraju nositi s brojnim predrasudama.

Dr. Bella DePaulo takvo stanje u društvu naziva u svojoj knjizi singlizam (engl.single=sam, bez para). Pod tim pojmom podrazumijeva stigmatizam, ignoriranje i diskriminaciju u svim aspektima života osoba koje nisu u braku i nemaju djecu. Prema njoj, društvo u globalu pogoduje obiteljima i onima koji su u paru. Pita se zašto singlizam opstaje i zašto mu nitko ni ne pokušava stati na kraj, dok se mnogi drugi –izmi smatraju sramotnima.

Konkretno, žene koje rade u “family friendly” okruženju, a nisu supruge ni majke, često su primorane ostajati duže na poslu, odrađivati noćne smjene, raditi tuđi posao, a godišnji odmor često planiraju ili izvan sezone ili tek onda kada su se već izredali svi oni koji imaju obitelj.

Takav slučaj nije samo u privatnim ili državnim tvrtkama, već i u javnim ustanovama. Naime, noćna i blagdanska dežurstva u našim zdravstvenim ustanovama vrlo rijetko padaju na one koji imaju obitelj i djecu, a liječnice čak i imaju pravo biti izuzete od noćnih smjena sve dok njihovo dijete ne navrši tri godine života. Učiteljice i profesorice slobodne su radi djece odlučiti se na pola radnog vremena bez ikakvih posljedica, odnosno postepeno se vratiti na svoje radno mjesto s punom satnicom, dok bi za ženu koja je sama i bez djece to bio razlog zbog kojeg bi se često mogla naći na meti zlih jezika i biti prozvana lijenčinom.

Da ne bismo izostavili očeve, oni su u nekim tvrtkama također u prednosti po pitanju fleksibilnog radnog vremena u odnosu na druge muške kolege, no ipak se ta stigma još uvijek više veže uz žene.

Ravnopravnost za sve

Kao i zaposlene majke, žene bez djece također imaju pravo na pošteno radno vrijeme, na odrađivanje posla koji stoji u njihovom ugovoru, na slobodne blagdane, na ostanak na bolovanju zbog težih bolesti obiteljskog člana, primjerice roditelja ili braće i slično. I one imaju svojih problema, samo to možda nije uvijek vidljivo iz perspektive onih koji sada imaju obitelj.

Tvrtke koje provode “family friendly” politiku zaista su za svaku pohvalu, no trebale bi misliti na sve žene jednako. Dakako da nikome neće biti problem uskočiti kolegici čije je dijete bolesno ili pak prolazi kroz tešku obiteljsku situaciju te da apsolutno nitko nema ništa protiv vrtića u poslovnim zgradama, no stalno podilaženje i zahtijevanje od samaca da odrade tuđi posao može voditi samo frustraciji, a to zasigurno nije ono što se željelo postići. Obitelj i privatni život ne bi trebali biti kamen spoticanja i mjerilo čijeg zalaganja na poslu, a isto  tako ni izvor predrasuda.

S time se slaže i Dijana Kobas Dešković, kreatorica MAMFORCE metode i standarda za obiteljsku odgovornost i rodnu ravnopravnost organizacija, “Mamforce company standard”.

“Nužno je u organizacijama poštovati prvenstveno tzv. načelo raznolikosti i vezanu ravnotežu privatnog i poslovnog života koja je drugačija za različite skupine zaposlenika, one s djecom u odnosu na zaposlene bez djece, mlađe u odnosu na starije, rukovodeće pozicije u odnosu na nerukovodeće i slično. Razmišlja li se samo o obiteljskim potrebama roditelja, raste mogućnost diskriminacije drugih skupina, što se kroz kreiranje odgovarajućih obiteljskih politika i politika upravljanja ljudskim potencijalima treba izbjeći. Na takav način radimo s organizacijama koje prolaze MAMFORCE standardizaciju. Osvještavamo važnost uočavanja različitosti i ukazujemo na različite potrebe jer se samo uzimanjem u obzir specifičnosti različitih skupina zaposlenika može kreirati radna klima bazirana na pravednosti i povjerenju koja vodi većoj angažiranosti, motivaciji i zadovoljstvu zaposlenih, a što onda dokazano ima i pozitivne efekte na produktivnost”, završava Dijana Kobas Dešković.

Foto: 123rf

 

POVEZANI ČLANCI:

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više