Na svojem smo LinkedIn profilu prošli tjedan objavile anketu, a zanimalo nas je koliko se majki susrelo s problemima na radnom mjestu nakon porodiljnog dopusta. I dok 36% od ukupno 225 žena nije doživjelo promjenu nakon povratka na radno mjesto, većina ipak je. Njih 17% dočekalo je novo radno mjesto, 23% je uskraćeno za napredovanje, a 24% je doživjelo neki drugi oblik degradacije. Fenomen zakidanja žena na radnom mjestu nakon što postanu majke poznat je kao motherhood penalty, odnosno financijska kazna za majčinstvo.
Kažnjavanje majki – globalni fenomen
Jessica Heagren s That Works for Me napravila je istraživanje na uzorku od 848 žena koje je ispitala o iskustvu povratka na posao nakon porodiljnog dopusta. Iako je u pitanju britansko istraživanje, rezultati nam govore kako se naši problemi i ne razlikuju.
- Tek 24% žena se vratilo svojem uobičajenom poslu s punim radnim vremenom.
- Visokih 57% žena je napustilo radno mjesto unutar dvije godine zbog lošeg mentalnog zdravlja ili zato što su bile višak.
- Broj žena na menadžerskim pozicijama pada za 32% nakon što rode. Njihov broj tad raste u administrativnim poslovima za čak 44%, odnosno prelaze na manje zahtjevne pozicije.
- Čak 44% žena izjavilo je kako nakon porodiljnog zarađuju manje.
Isti problem ima i SAD gdje je 71% majki zaposleno, a njihova karijera počinje patiti nakon što rode. Smanjuju se šanse da će biti zaposlene, ponuđena im je niža početna plaća u odnosu na žene bez djece, a unutar prve godine od rođenja djeteta razlika između zarade supružnika se povećava na štetu žene.
Očevi nemaju ove probleme, već im zarada često i raste nakon rođenja djeteta. Nema to veze s izbivanjem zbog porodiljnog dopusta jer ga većina američkih poslodavaca niti ne osigurava, piše AAUW.
Pročitajte više: “Kad sam na razgovorima za posao govorila da ne želim djecu, počela sam dobivati više ponuda”
Otac – roditelj drugog reda
Uporno se promiče ideja da je žena primarni roditelj, kako briga o djeci i kućanstvu pripada njoj bez obzira na poziciju, poslovne odgovornosti, ali i vlastite hobije i afinitete. Na muškarcu je da radi i donosi novac, a sve ostalo prepusti ženi. Iznova i iznova svjedočimo idealu žene koja stigne sve – raditi, skrbiti o djeci, kuhati, pospremati, biti dobra prijateljica i dobra supruga. Sve samostalno.
Realnost je pak takva da žene koje naizgled stignu sve imaju pomoć obitelji, dadilja, čistačica… Pomoć, da, jer je i kućanski rad i dalje primarno njezin.
Na prvi pogled, ovo je isključivo ženski problem, no zapravo je puno više od toga. Ako je žena primarni roditelj, znači da je otac u drugom planu. Ne samo što se s njega miče odgovornost za vlastitu djecu, on je uskraćen za vrijeme s njima. Zakon im ne dozvoljava da ravnopravno provode vrijeme u domaćinstvu, neke tvrtke će otvoreno očevima reći da ne mogu uzeti bolovanje zbog djece i neka ga iskoristi majka, a ako dođe do razvoda, taj se isti otac gotovo može oprostiti s djetetom.
Zadnjih nekoliko godina slušamo i žalopojke kako u Hrvatsku dolazi sve više stranih radnika iz Azije. Uz rasizam, problem je i tretman domaćih radnika koji će svoju priliku potražiti negdje drugdje. Njemačka, Austrija i Irska uredno primaju svježe nezaposlene/degradirane majke. Nije istina da ‘nitko ne želi raditi.’ Zar je očekivati mrvu dostojanstva toliko loše?
Majka – radnica drugog reda
Poslodavci koji smatraju da se majke moraju pomiriti s degradacijom nakon povratka s rodiljnog dopusta trebaju shvatiti da one to nisu dužne prihvatiti, te da su njihovi postupci nezakoniti. Jedina osoba koja se smije ovdje buniti je majka kojoj je učinjena nepravda, a ne poslodavac koji je svojim postupcima otjerao radnike. Dakle, samo zato što je rodila, žena postaje radnica drugog reda. Ima svo pravo na dijete, ali pravo na rad i ekonomsku neovisnost postaje ugroženo.
Iako poslodavac zakonski ne smije otpustiti ženu zato što je postala majka, uvijek postoje ‘rupe’ kroz koje joj se otkaz ili promjena radnog mjesta ipak serviraju. Ženama u takvoj poziciji često se savjetuje da ne potpisuju ništa i da tuže poslodavca, no realno, malo tko bi se htio vratiti tvrtki u kojoj je očito persona non grata.
Činjenica da tek trećina naših ispitanica nije doživjela degradaciju je u najmanju ruku zabrinjavajuća, a treba napomenuti da su neke od njih – samozaposlene. Naravno da neće degradirati same sebe.
Pročitajte više: Bivša CEO Xeroxa o balansu posla i obitelji: “Ne moraš ići na svaku djetetovu utakmicu.”
Od zakona do društva
Majčinstvo i posao ne bi smjeli predstavljati prepreku jedno drugome. Točnije, roditeljstvo i posao. S jedne strane stalno slušamo kako je natalitet nizak i kako trebamo više djece. Budućim se roditeljima nudi novčana pomoć i obećavaju im se brda i doline. Grad Zagreb je roditeljima nudio opciju da uopće ne rade, već primaju plaću za odgoj vlastite djece. Kontroverze na stranu, valja primijetiti kako su s djecom opet najčešće ostajale majke.
S druge strane, žene bivaju kažnjavane prije trudnoće, tijekom trudnoće i nakon trudnoće. Degradirane jer su se usudile roditi. Očevi, s druge strane, mogu iskoristiti tek 10 dana dopusta čime ih se još jednom stavlja u poziciju roditelja drugog reda. Dok god država ne prepoznaje roditelje kao ravnopravne, neće ni poslodavci.
Finska je napravila velik korak naprijed kad je roditeljima osigurala ravnopravan rodiljni dopust. Ovakve zakonske promjene kroje društvene promjene, a od zemlje niskog prirodnog prirasta očekivali bismo bolje. Natalitet se ne potiče degradacijom onih koji na njemu rade. Ako radno mjesto dozvoljava barem neku razinu fleksibilnosti, oba roditelja trebaju imati pravo na nju.
Danas se sve više govori o važnosti privatnog i poslovnog balansa, ali o njemu najčešće pričaju žene. Jer one su te koje moraju uložiti dodatan trud da usklade obitelj i posao, dok paralelno slušaju o ‘super mamama’ i ‘super tatama’ koji tvrde kako se sve može uz ‘samo malo truda i dobre organizacije.’
Foto: Canva
