Kako se milenijalke nose s poduzetništvom?

milenijalke

Među našim članicama, a i općenito u Hrvatskoj i svijetu, primjećujemo sve veći broj mladih žena koje svoj prvi poduzetnički posao odlučuju pokrenuti u kasnim dvadesetima ili ranim tridesetima. Kako su sve one rođene uglavnom osamdesetih godina prošlog stoljeća, riječ je o tzv. milenijalkama.

Sve one redom ruše predrasude koje su neko vrijeme vladale o milenijalcima, a kojima su najviše pridonijeli upravo mediji koji su ih prozivali lijenima, gladnima bogatstva i uspjeha bez imalo truda, nekompetentnima, neinteligentnima i slično, no da ništa od toga nije tako, potvrdile su nam i naše sugovornice – poduzetnice milenijalke.

Milenijalci u prosjeku pokreću posao s 27 godina

Koliko su milenijalci poduzetni, potvrđuje i opsežna studija 2016  BNP Paribas Global Entrepreneur Report objavljena prošle godine u kojoj su se istraživali aspekti pokretanja posla milenijalaca i njihovih roditelja tzv. boomera (rođenih u vrijeme baby booma između 1946. i 1964. godine). U istraživanju je sudjelovalo 2600 mladih poduzetnika milenijalaca iz 18 različitih zemalja, koji ukupno “vrijede” čak 17 milijardi dolara.

Riječ je o prvoj studiji takve vrste usmjerenoj na milenijalce, a jedno od najuočljivijih saznanja jest da milenijalci daleko ranije kreću u poduzetničke vode nego njihovi roditelji. Dok je nekada bilo uobičajeno pokretati posao nakon 35. godine života, kada se već skupi dosta poslovnog i životnog iskustva, milenijalci u to ulaze oko 27. godine. Dakako da je to povezano i s tehnološkim napretkom koje starije generacije nisu imale i činjenicom da je danas daleko lakše pokrenuti posao, a nekima čak i nužno zbog nemogućnosti pronalaska posla ili pak želje da rade isključivo za sebe.

Drugačiji pristup poslovanju

Istraživanje je također i pokazalo da milenijalci očekuju i veći profit pa njih čak 75% očekuje da će početi zarađivati u narednoj godini. Ono što je pak posebno zanimljivo da već i sada pokazuju društvenu svijest i žele dati svoj doprinos u rješavanju gorućih problema. Dok su boomeri svoju filantropsku žicu otkrivali u poznijim godinama, milenijalci već i sada žele dio svoje zarade izdvojiti za dobrotvorne svrhe. Barem dio njih.

Također i zapošljavaju veći broj ljudi, ali se moraju i boriti s činjenicom velike ekonomske krize koja, kako se čini, nikako da napusti našu zemlju, Svjesne su da je zato potrebno uložiti mnogo truda i da je nemoguće uspjeti preko noći, ali i da svaki novi dan nosi nove izazove, pogotovo zato što su mlade i što se nerijetko moraju nositi s predrasudama okoline.

Sve to potvrdile su nam i naše sugovornice dizajenerice Andrea Anić Dokmanović i Vedrana Šehagić.

Andrea Anić Dokmanović odlučila karijeru uzeti u svoje ruke

Andrea Anić Dokmanović je diplomirana inženjerka tekstilne tehnologije i vlasnica brenda Andy’s. Postaje sve prepoznatljivija dizajnerica, a najzapaženija je postala kreiranjem kaputa kariranog uzorka. Svoj je rad predstavila i na nekoliko izdanja Riječkih stepenica, na Fashion Incubatoru, Balkan Art Fashion Eventu i brojnim drugim manifestacijama.

Andrea je vrlo mlada shvatila da će jedino uzimanjem života u svoje ruke zaista i uspjeti, a u tome su joj roditelji pružili nezamjenjivu podršku.

“Moji roditelji su odigrali veliku ulogu u mojoj odluci bavljenja poduzetništvom. Nakon završetka fakulteta nikako nisam mogla pronaći posao pa su me potaknuli na razmišljanje o poduzetništvu. Tada sam bila jako uplašena i nisam znala mnogo o poslovanju i općenito poslovnom svijetu i u sve to sam upla vrlo naivno, no s velikom vjerom da će sve biti dobro”, prisjeća se Andrea.

Kako sama kaže, poduzetnički počeci nisu bili najlaganiji, no u svemu tome vodila se svojom kreativnošću koja joj je pomagala i u najtežim trenucima. Nerijetko je radila i po 12 sati dnevno, a kada je posao krenuo, zaposlila je nove ljude.

Njezina linija odjeće namijenjena je ženama pa se često susreće i s drugim poduzetnicama, koje znaju koliko je strpljenja i truda potrebno za uspjeh, no kako kaže, uvijek ima i onih drugih mišljenja.

“Ima onih koji misle da je meni izuzetno lagano jer sam već u ovim godinama sama svoja šefica. Uvijek je  trava u susjedovom dvorištu zelenija. No, odlučila sam ne se zamarati takvim komentarima. Nitko ne može zamisliti kako je to biti u tuđoj koži”, iskrena je Andrea.

Iako su iza nje četiri godine u svijetu poduzetništva, smatra da je još uvijek na svjim počecima, ali i ne krije da je brine budućnost.

“Dakako da sam zabrinuta jer o meni ovise i tuđe plaće i da sam se nekoliko puta pitala što mi je sve to trebalo, no shvatila sam da ne mogu pobjeći od sebe. Više se ne bojim kao na početku. Koliko god bilo neizvjesno, poduzetništvo je za mene i čarobno jer nikada ne znaš s kim ćeš surađivati. Jedan običan susret može rezultirati odličnom poslovnom prilikom. Treba biti pozitivan čak i u situacijama kada ti se čini da gore ne može. Upravo te ta pozitiva gura prema naprijed i na kraju dovodi do uspjeha”, zaključuje Andrea.

Vjeruje u to kako je poduzetništvo zaista njezin put i polako oko sebe okuplja svoj tim ljudi koji vjeruju u nju pa ni rezultati ne izostaju. Kako sama kaže, živi u prekrasnoj sadašnjosti i vjeruje da će i budućnosti biti takva, a svim mladim djevojakama koje razmišljaju o poduzetništvu poručuje neke se ne libe pokušati.

Vedrana Šehagić kao studentica utemeljila svoj brend

Da treba ugrabiti poslovnu priliku čim se pruži, pokazuje Vedrana Šehagić, dizajnerica i osnivačica brenda Foch, čije je temelje postavila još u studentskim klupama. Magistrirala je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, a još kao studentica započela je suradnju s francuskom modnom kućom specijaliziranom za proizvodnju ekološkog krzna. Ta iznimno uspješna suradnja rezultirala je samostalnom kolekcijom koja je predstavljena  2010. na Fashion Weeku pod vlastitim brendom Avenue Foch Paris, a najbolji komadi iz te kolekcije uspješno su se prodavali u Hrvatskoj i regiji, ali i u Parizu.

Tijekom godina Foch se sve više razvijao, a prošlog je proljeća otvorena i Vedranina trgovina u strogom centru Zagreba.

Kada se prisjeća svojih poduzetničkih početaka, zaključuje da je to za nju bio prirodni tijek događaja.

“Roditelji mi se također bave privatnim poslom u tekstilnoj industriji pa sam odrasla u tom okruženju. Po prirodi sam kreativac i oduvijek sam htjela biti modna dizajnerica. Poduzetnički svijet me jako privlačio, pa je stvaranje mog brenda i njegov daljnji razvoj na tržištu za mene bio jedina prirodna opcija”, kaže Vedrana.

Iako je cijeli svoj život bila okružena poduzetništvom, priznaje da joj počeci nisu bili jednostavni, posebno zato jer se u sve upustila kao vrlo mlada djevojka.

“Kada ste u poslu najmlađi, a morate prodati svoju ideju, potrebno je naoružati se dobrim pregovaračkim vještinama, savršenim poznavanjem industrije i tržišta na kojem radite. Uvijek sam radila na svojoj ozbiljnosti i profesionalnosti kako bih svojim partnerima i zaposlenicima ulila povjerenje i kako ih ne bi zbunile moje godine ili spol. Naravno da sam imala neugodna iskustva zbog  toga što sam žena, međutim ne gledam na to kao razlog za nervozu, već kao neugodno iskustvo koje je u poslu u kojem konstantno upoznajete veliki broj ljudi neizbježno”, govori nam Vedrana priznajući da je kao mladu poduzetnicu najviše pogađaju komentari da bi joj bilo bolje da se bogato uda.

No, neumjesni komentari nikada nisu omeli njezinu viziju posla kojim se bavi, a svim mladim djevojkama poručuje neka budu isto tako hrabre i borbene.

“Strastveno vjerujte u svoju ideju i uživajte u putu do ostvarenja. Bez obzira na godine i spol, poduzetništvo izgleda kao amplituda. Uvijek se trudite da budete nekoliko koraka ispred konkurencije, konstantno čitajte i radite na tome da savršeno poznajete svoju profesiju i industriju, ali se i povremeno nagradite odmorom i onime što volite”, zaključuje Vedrana.

Foto: privatne arhive Andree Anić Dokmanović i Vedrane Šehagić

Nema komentara

Komentirajte

Vaša email adresa neće biti objavljena.