Nasilje u obitelji tabu tema iako se događa svuda oko nas

U sklopu nedavne kampanje naziva ‘Usudim se reći: Da, zlostavljana sam!’, predstavljena je i u tom tonu napisana knjiga ‘Očuh i Kopile’,autorice Aleksandre Hampamer, suvlasnice izdavačke kuće Dvostruka duga.

Poruka je knjige da je o nasilju u obitelji potrebno otvoreno razgovarati i educirati, kako one zlostavljane tako i one koji su pasivni promatrači. Treba razviti svijest o tome da se takve stvari događaju i u našoj okolini, a ne negdje daleko, kod nekih nepoznatih ljudi. Prešućivanje problema može na posljetku nekoga stajati i života.

Napuštanje pak zlostavljača, naporan je i težak proces, a oni koji to uspiju, odlikuju se velikom hrabrošću. Mi smo porazgovarali s autoricom knjige, Aleksandrom Hampamer te saznali nešto više o njoj, ali i ovom ozbiljnom problemu.

Nasilje u obitelji – bit kampanje Aleksandre Hampamer koja je probudila javnost

Aleksandra kaže da iza sebe ima podosta životnog iskustva, ali i radnog staža u nakladničkoj kući Dvostruka duga, koju vodi od 1991. godine. Predsjednica je i udruge ‘Umjetnost davanja’, koja je osnovana prije 10 godina i koja je kroz mnoge projekte pomagala djeci po domovima i u udomiteljskim obiteljima, a unazad dvije i pol godine postala je voditeljica čakovečkog Skloništa za napuštene životinje ‘Prijatelji’.

„Volontiranje u ove dvije udruge me ispunjava i uvijek govorim ljudima kad ne znaju kako se nositi s problemima u svojem životu, neka usmjere pozornost na druge u problemima i tako će se lakše nositi sa svojim problemom i riješiti ga. Velika mi je želja imati dovoljno energije, snage, duhovne moći, zdravlja i poživjeti dovoljno dugo da dočekam neki bolji i sretniji svijet u koji vjerujem otkad sam se rodila, a zamišljam ga kao svijet u kojem više neće biti sukoba, ratova, nasilja, dugova, ugnjetavanih i iskorištavanih i u kojem će sva živa bića živjeti sretno, slobodno i ispunjeno. Velika kratkoročna želja mi je izdati knjigu ‘Očuh i Kopile’ i na stranim tržištima i na tome već uvelike i radim“, ispričala nam je autorica.

nasilje u obitelji
Aleksandra Hampamer

Kampanja koju je njezina knjiga pokrenula, potaknula je  velik interes medija, kao i temu o nasilju u obitelji. U suradnji s agencijom Dhar media iz Zagreba, napravljena je web stranica i facebook stranica, pa su tako putem njih organizatori i autorica primili puno mailova i poruka podrške, a javili su se i oni koje je ova kampanja potaknula na promjene u vlastitim životima, kako žene, tako i muškarci. Autoricu ta činjenica veseli, jer, istaknula je, 2014. je bila je prva godina kampanje i ima još puno planova kako pomoći drugima.

Kako je nastala knjiga ‘Očuh i kopile’

Zanimalo nas je što ju je potaknulo na pisanje knjige ‘Očuh i Kopile’ te što je njome željela poručiti, ali i kako je progovoriti o vlastitom teškom iskustvu pred čitavom javnošću.

„Kao osoba koja uz svoj profesionalni život direktorice nakladničke kuće provodi puno vremena u volonterskim projektima za djecu i životinje, često sam se susretala s tužnim životnim pričama i nasiljem nad slabijima. I još češće bila svjedok kako se nasilje sustavno guralo po tepih, kako je žrtva uvijek izložena ruglu sredine, kako je to tabu tema o kojoj se ne priča i to me potaklo da o svojem vlastitom iskustvu progovorim u knjizi ‘Očuh i Kopile’ kako bi se o tom problemu nasilja u obitelji počelo više govoriti“, objasnila je Aleksandra. Poruka je njezine knjige da o nasilju treba govoriti, da je ono apsolutno neprihvatljivo, ali isto tako da se iz njega može izaći i da se iz začaranog kruga straha može zakoračiti prema životu suosjećanja i ljubavi samo treba imati hrabrosti i ustrajnosti.

Smatra da je nasilje u obitelji, kako ono fizičko, tako i psihičko, danas vrlo prisutno. Unatoč mnogim projektima, radu i angažmanu brojnih udruga, nasilje u obitelji je, kazala je ona, toliko često da ne možete povjerovati brojkama kada iščitavate statističke podatke.

„No, ono što je najbitnije od svega je stvoriti takvo okruženje u kojem će se žrtve nasilja usuditi to reći, jer to je prvi korak. Tada na scenu stupaju institucije koje bi po mojem mišljenju morale biti brže u zaštiti žrtava nasilja. Iako se situacija promijenila nabolje od vremena mojeg djetinjstva, još uvijek procesi traju presporo. Žrtve nasilja pomoć ne trebaju sutra nego jučer“, dodala je Aleksandra.

Žrtve zlostavljanja- često ovisne o svom zlostavljaču

Žrtve zlostavljanja tako često godinama trpe, prije nego se usude nekom priznati svoje probleme, ako do toga uopće i dođe. Razlog je taj što ih društvo najčešće odmah osudi da su ‘same krive’ što im se to dogodilo ili što se to toliko dugo događa što je veliki udar na krhku psihu osobe koja je smogla snage da napokon izloži svoj problem. Zlostavljanje se pak smatra obiteljskom sramotom, tabu temom, a ljudi su na to skloni reagirati danas, kao i prije 50 godina na način ‘to se mene ne tiče, bolje da se ne miješam u tuđe stvari’. Zato su i knjiga Aleksandre Hampamer, kao i kampanja, u stvari, glasni poziv žrtvama da progovore, a promatračima da ne budu nijemi svjedoci.

Premda gotovo pa svatko može postati žrtva zlostavljanja, one ipak imaju određeni profil. Najčešće se radi o ženama koje su ekonomski ovisne o nasilniku, koje ne vide način kako se maknuti i kako same uspjeti u životu. To su često i žene s manjkom samopouzdanja kojima je onda vrlo lako uliti strah u kosti, a strah je ona energija kojom se nasilnici hrane.

Što napraviti u slučaju zlostavljanja ili ako posumnjamo da je netko žrtva?

„Svako zlostavljanje treba odmah, iste sekunde prijaviti. Nazvati policiju, a potom se obratiti socijalnoj službi za pomoć. Postoje i udruge i institucije koje vode SOS telefone u svakom većem gradu i koje onda mogu pomoći u tim prvim koracima. Ono što je najvažnije je da ne tražimo opravdanje za nasilnika, jer opravdanje za bilo koju vrstu nasilja ne postoji“, savjetovala je Aleksandra.

Iako smo svaki dan svjedoci propusta Centara za socijalnu skrb koji nisu reagirali na telefonske pozive i prijave susjeda, ali i drugih ‘promašaja’ naših institucija, Hampamer ipak smatra da se i tu dogodio neki pomak, no više u samoj percepciji društva, što je također dobra vijest.

„Svijest se ipak pomakla i ljudi ipak sve više i više osuđuju nasilje u obitelji. Isto tako raste broj prijavljenih slučajeva nasilja no pretpostavlja se da na jedan prijavljeni slučaj ostaje još barem četiri neprijavljena a što je ogromna brojka“, komentirala je autorica.

Video za prevenciju nasilja nad ženama ‘osvojio’ svijet

Nasilje nad ženama, djecom, slabijima, nasilje u obitelji,  ozbiljni  su problemi na koje svi trebamo obratiti pažnju. Edukacija i odgoj od malih nogu, mogu učiniti puno po tom pitanju. Na stranici Fanpage.it htjeli su ukazati na problema nasilja nad ženama, iz čega se izrodio ovaj zanimljiv, poučan, ali i dirljiv video snimak:

foto: privatna arhiva Aleksandre Hampamer

Nema komentara

Komentirajte

Vaša email adresa neće biti objavljena.