Život kao puzzle ili kako doći do cilja?

Nedavno sam na poklon dobila puzzle, 1000 komada. S motivom koji mi je prekrasan. Kao i dar. Ono što nisam očekivala je koliko će to slaganje puzzla biti metafora za sve životne pothvate, i za život sam.

Nakon prvobitnog oduševljenja slijedio je uzdah: “Uh, tko će to složiti, 1000 komada! Trebat će mi 1000 godina!”. Pa nakon što udahneš malo, staneš, hajde dobro, može se i to, samo polako. Pa kreneš od očitog. Najlakše je složiti rubove, zar ne?

Život je kao slaganje puzzla

Pa kreneš tražiti rubove, neke nađeš baš instant, neke tražiš li ih tražiš… Na zadnja 2 komada sam potrošila najviše vremena i uspjelo mi je tek kad sam već po ne znam koji put premetnula cijeli sadržaj kutije. I onda konačno, složila sam rub. Ueeee, moja slika je počinjala dobivati okvir. Kao projekt kad si složim u glavi kako želim da izgleda. Trebalo je vremena, ali dođe se do te točke i onda slijedi pravi posao. Koji traje.

Po putu neminovno imaš uspone i padove. Gotovo iz prve nađeš neke dijelove koji se odmah slože na pravo mjesto. To! Osjećaj je odličan! A onda neke dijelove opet premećeš do unedogled i nikako da nađeš odgovarajući dio. Čini ti se da nikad nećeš završiti. Zvuči li poznato?

Pa način kako biraš s čim ćeš se pozabaviti. Prvo ti oko skrene na najzanimljiviji dio, neki motiv koji ti je vizualno atraktivan ili možda drag. Ja sam prvo složila jedrilice na horizontu. Zanimljivo. Sasvim sigurno nema veze s time što mi je jedrenje omiljena ljetna aktivnost i najbolji godišnji odmor. Složiš to i osjećaš se dobro. A onda slijede i manje ugodni (čitaj: razlučivi dijelovi) koje ne možeš izbjeći ako želiš dovršiti stvar. Neki dijelovi slike su pak toliko slični da si već lud, gledaš prvi put, gledaš deseti, gledaš stoti i ne vidiš kako će se to ikada složiti. A onda se ipak nekako složi. Ako si strpljiv i ako uložiš trud.

Neke dane stvari ti idu lako, čini ti se da bez puno muke uspijevaš posložiti dijelove i da napreduješ. Za neke dijelove potrošiš i tri put više vremena nego jučer, a opet si spor. Tada je najbolje poslušati ono što jest i baviti se nečim drugim. Doći će opet trenutak kad će biti lakše. I uvijek dođe.

A da ne govorimo o strasti. Za mene jednom kada sam prešla neku magičnu crtu, kada sam već vidjela ishod pred sobom, nije bilo povratka. Nisam mogla uvijek posvetiti dovoljno vremena tom cilju, ali kad jesam, bila sam sva u tome. Dušom i tijelom. Vuklo me. Ujutro se probudim i već se radujem trenutku kad ću si uzeti vremena da slažem. Pa makar to bilo 15 minuta. I to me nosi. Zanos me hrani, i napredujem.

Dođe iduća frustracija, ali ja se ne dam. Dođu oni brutalno iritantni momenti kad si već složio sve okolo i nedostaje samo jedan komad. I gledaš mahnito po kutiji već stoti put i ne vidiš ga. Aaaa! Pa bi najradije ugurao nešto unutra što tamo ne pripada. Ali ne ide. Ne ide kad na silu nešto guraš. Na podiju od puzzla, niti u životu.

A onda onaj moment kad se nešto složi. Padne u utor i to je to! Nema veze kako izgleda ta puzzla, niti kako izgledaju susjedne. Bitno je samo da “pašu”. Baš pašu. Nema druge puzzle koja bi tu mogla stajati. Tako je i inače. Znate kad nešto paše, znate kad je neki projekt dobar za vas, znate kad je neka osoba pravi fit za vas. Jer to onda sjedne. Ne morate gurati, niti rezati rubove da bi možda s prilagodbom prošlo, to je namijenjeno za to mjesto i gotovo.

I tako polako, ali sigurno napredujete. Do kraja. Kada konačno dođe taj trenutak da promatrate vlastitu kreaciju pred sobom, ponosni wow, to je to, ja sam to napravila. Trebalo mi je puno vremena, ali napravila sam. Bila sam ustrajna, nisam odustajala usprkos frustraciji i došla sam do cilja. I sada mi taj cilj krasi zid. Neki drugi nam krase dane, možda godine ili čak i život. Šteta je odustati od njih koliko god se veliki činili na početku.

Autorica: Ivana Štulić je coach, voditelj radionica, integrativni terapeut, diplomirani inženjer, plesačica, trener. Vodi Grupu za ostvarenje ciljeva, gdje se kroz teoriju uspjeha i praktične primjere polaznika aktivno radi na postizanju zadanih ciljeva, a sve u ohrabrujućoj i pozitivnoj atmosferi. Pozvani ste da se pridružite.

Foto: Pixabay

POVEZANI ČLANCI:

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

Kako su ove poduzetnice i managerice prigrlile osobne i poslove krize...

Krize se uglavnom doživljavaju kao negativan fenomen, bilo da se radi o ekonomskim krizama na razini svijeta, države ili kompanije, ili...